PAZIN
Pazin, nekoć pravo srce Istre, danas je grad s narušenim identitetom, u najmanju ruku gospodarskom stagnacijom, i kontinuiranim demografskim padom kojeg je u posljednje vrijeme donekle zaustavio nekontrolirani priljev azijskih migranata.
Desetljeća su tu, uz povremene iznimke, loših odluka i klijentelizma koji je ostavio grad na koljenima. Od samih početaka demokratskog sustava, u najgorem trenutku početkom 90-ih godina, “uspješno” su posvađali Istru sa Zagrebom, a tu je za razliku od turistički bogate priobalne Istre najveći ceh platio Pazin koji se nije mogao osloniti na lake turističke šolde. Od samih početaka višestranačkog sustava bila je tu jedna IDS-ova tada mlađa ekipa, naizgled perspektivna, koja se frajerski okupljala na lokalnom Trgu male fontane, po čemu su bili poznati, a koja je u sljedećem periodu vrlo neuspješno držala uzde grada.
Isprve se činilo da je to možda zbog rata, ratnih posljedica i neuspješno provedene privatizacije, međutim, s vremenom je mnogima postalo jasno da se ne radi samo o tome, već o jedno indolentnoj, nemudroj politici koja je dobrim dijelom pridonijela potpunom padu snažnih industrijskih tvrtki poput Pazinke, Istraplastike, Purisa, Istratiska… Riječ je o politici – pa nije to našoj nadležnosti.
Jedini svijetli trenutak bio je Kamen d.d., zahvaljujući viziji pokojnog direktora Karmela Krebela, koji je posljedično stvorio prostor za nastanak brojnih malih obrta i firmi. Ironično, danas upravo ti poduzetnici, koje gradska vlast sustavno ignorira, drže na životu proračun i donekle ekonomski puls Pazina.
U posljednjim IDS-ovim mandatima na “scenu” je stupio bivši gradonačelnik Renato Krulčić. Uz povremene dobre poteze i srdačnost, razmišljao je megalomanski zbog čega je često nepotrebno zaduživao ionako mršavi gradski proračun, dok se istovremeno nejako gospodarstvo iscrpljivalo. Već su mnogi zaboravili da se kraj Lindara trebao graditi zabavni Inspirit park, za što je dobivena i Vladina pomoć u vidu postavljanja toga projekta kao strateškog na razini države, ali ni to nije pomoglo realizaciji. Bilo je tu i gradnji skupih cesti u industrijskoj zoni Ciburi kao svojevrsni poklon privatnim firmama, ili prometnog čvora kod Fratarskog vrta, kako bi se omogućilo tvrtki De Conte da ima pristup do građevinske parcele, dok je istodobno propuštena prilika da Pazin, kao administrativni centar Istre, uz pomoć države dobije prijeko potreban autobusni kolodvor. (NASTAVLJA SE ISPOD FOTOGRAFIJE ROBERTA KRAJCARA)
Robert Krajcar
Zbog ekonomske nemoći prezren i od svojih IDS kompanjona iz bogatih istarskih gradova na temelju lažne “istarske solidarnosti” rijetko je što uspio realizirati, a i tada uz visok trošak. Unatoč takvom odnosu držao se pravocrtne IDS-ove linije nezavisnosti prema Zagrebu, što su si možda mogle dopustiti bogatije sredine, ali ne i Pazin. Za razliku od mnogih koji drže da nije bila potrebna treća, smatram da mu je izgradnja nove sportske dvorane ipak bio dobar potez, doduše možda nešto manjih gabarita. S druge strane, lokacija doma za starije (kojeg treba grijati) u najhladnijoj i turobnoj točki Pazina, “u jatu”, u bivšoj vojarni, bio je loš potez koje će trpjeti generacije. Lešće kraj Starog Pazina, gdje je prvotno bio planiran dom, najsunčaniji je dio Pazina, pa iako je zbog statike terena ondje trebalo obaviti dodatne radove vrijedilo bi.
U to političko sivilo ulazi Suzana Jašić, suborci, i platforma Možemo!, s lakoćom preuzimajući vlast na valu građanskog bunta. No umjesto loma s prošlošću, dobili smo tišinu. Mandat bez vizije, bez kritike prethodnika, bez pravih pomaka. I dalje ista antipoduzetnička klima pod nekakvim utopističkim “sumaglicama”, isti kadrovi, isti IDS-ovski duh, samo pod novom etiketom.
Istu, osobno smatram pogrešku, ponovila je sadašnja gradonačelnica Suzana Jašić kada je s namjerom da poštopoto sagradi dječji vrtić, jedini vlastiti projekt u ovom mandatu, odustala od gradnje novog dječjeg vrtića na Starom Pazinu zbog navodne skupoće izgradnje, te smjestila novi vrtić ponovo u tu sumornu bivšu vojarnu. A na samom početku mandata tvrdili su da će (modularni?!) dječji vrtić biti sagrađen u roku od dvije godine. I onda u trenutku kada su shvatili da neće biti dovoljno ni četiri godine, onda su se dosjetili bilo kakvog rješenja – notorne vojarne.
Pazin nije dobio novu politiku – samo novog glasnogovornika starog sustava. Aktivistički idealizam pretvorio se u birokratsku šutnju. Ali kako sada stvari stoje, Jašić će gotovo sigurno dobiti još jedan mandat. I možda je to – kako ironično primjećuju najglasniji kritičari – upravo ono što treba: još jedan mandat da se potpuno ogoli sva nemoć i pogubnost takve politike.
