Citat zakona:
“ Svi izabrani članovi Turističkog vijeća Hrvatske turističke zajednice predstavnici su pravnih osoba koje su obveznici plaćanja turističke pristojbe i/ili članarine te se po tom kriteriju predlažu/biraju”
Tko je vlasnik istarskih i hrvatskih turističkih destinacija?
Jesu li članovi Hrvatske turističke zajednice u rukama krupnog turističkog kapitala iza kojih stoje banke iza kojih stoje anonimna nepoznata imena brokerskih vještina, fondovi, vjerovnici s ruba svih normalnih zakona. Mi vidimo samo imena, predstavnike, managere. Vlasnike ne.
Digli su se ovih dana mali iznajmljivači koji imaju u rukama 61% kreveta Hrvatske, 47 milijuna noćenja. Razlog? Bez veze, potpuno benigan. Hrvatska turistička zajednica ima ubranih 54 milijuna eura na računu godišnje. Njih se ništa ne pita. Novac koji su dobili od turista. Potrošiti će ga negdje gdje hoće. To je mjesečno 4,5 milijuna eura. Oni troše 150.000 eura dnevno. Junaci. Šta će im mali? Naštampaju im neki letak, i dosta im je.
Mali iznajmljivač odmah logično pomisli. “Pa ja NE želim biti dio ove ekipe!”.
Ali onda mali iznajmljivač dobije papir pod nos na kojem piše Zakon:
“prema Zakonu o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu obavezni su članovi zajednice. Obavezno članstvo je, naime, temeljeno na plaćanju turističke članarine i turističke pristojbe. Ti se, pak, prihodi, turistička članarina i 25 posto od uplaćene turističke pristojbe, uzimaju kao temelj za zastupljenost u skupštini turističke zajednice.” ha, ha, ha.
“ U članku 29. ovog Zakona se posebno naglašava obavezno članstvo u koje spadaju i svi pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, a vezano za temeljne, lokalne turističke zajednice.” ha, ha, ha.
“Svi pružatelji usluge smještaja prioritetni članovi, naime, pored članarine plaćaju i turističku pristojbu koja je glavni izvor financiranja sustava” ha, ha, ha.
Znači shvatio si mali iznajmljivaču. Moraš biti član toga društva koje ti mjesečno, godišnje, cijeli tvoj radni vijek uzima i negdje pakira 150.000 eura dnevno pa sve to puta trideset dana i onda puta dvanaest mjeseci. = 54.000.000 eura. (pedeset četiri milijuna) godišnje…
Ništa bolje nije ni u Istri.
Sedam milijuna eura.
Zakon je to.
Tako piše, tako mora biti.
Kako u praksi funkcionira Zakon para? Ups, Zakon o turističkim zajednicama?
Zakon turističkih novaca. Zakonom je uređeno da su glasovi onih koji imaju najviše para (koji najviše uplaćuju tuđi novac ne njihov) jači, od malih iznajmljivača kojih ima više. Ti jači odlučuju tko će biti članovi TZ vijeća. TZ vijeće bira direktora TZ koji se obećao onima koji imaju najviše para da će ispunjavati njihove želje. Jednostavno i po zakonu. Oni onda novac koji su po Zakonu uzeli od turista, po zakonu moraju uplatiti ujutro u turistički IBAN kojega poslijepodne dočekaju s druge strane i odluče potrošiti za svoj interes (može sajam, studijsko putovanje, štand u Londonu, posjet Dubaiju, Božić u New Yorku) jer tu radnju, taj zakonski čin ne radi vlasnik turističke tvrtke kojega ionako nitko ne poznaje. To radi okrutni zakonom izabrani član vijeća, “egzekutor malih”, manager kojemu je vijek trajanja koliko piše u ugovoru sa gazdom plus bonusi za uspješnost.
I zna da ima klauzulu što više ostane tu i njemu je bolje, zato tamo s one strane šalje kamo treba, da ne mora od tu. Jednostavno. I to se vrati bookingom sa štanda koji nije morao platiti. To je to! Zakon mu daje pravo da troši i ono što “teoretski” više nije njegovo, ali ne diže ruku u Vijeću ako ubrani novac ne ode kamo on odluči. Sve je po zakonu. Direktor može proturiječiti, ali kamo će se zaposliti kada mu mandat završi redovno? A može i izvanredovno doći do problema. Zar nije bolje uživati u zaštiti?
Selo Bencani u Istri je Osimskim Sporazumima pripalo Jugoslaviji
I tako je direktor TZ pod zaštitom moćnom da dok ga oni štite, on ni prekršaj ne može učiniti. Jer zakon je jači od Statuta Skupštine Turističke zajednice Istarske županije. Na primjer članak 36. naglašava da direktoru TZ Istre nije dopušteno obavljanje ugostiteljske djelatnosti i pružanja usluga u turizmu na području za koje je osnovana Zajednica. Osimskim sporazumima prije 50 godina, uređena je jurisdikcija nad selom Bencani, koje je pripalo Republici Hrvatskoj u Županiji Istarskoj, Općina Oprtalj-Portole. Znači nalazi se na području za koje je osnovana ta Zajednica.
Predsjednik TZ samo predsjeda
Zakon je ipak bio milostiv. Na čelo je stavio gradonačelnika i župana koji ništa ne mogu učiniti. Važno je priopćenje za javnost “Predsjednik TZ gradonačelnik/župan su predsjedali”… Praksa je pokazala da se oni niti ne mješaju kada direktora ne mogu birati i nemaju većinu u Skupštini koja bira Vijeće. Drže se prijateljski i diplomatski izvlače što se može za narod kojega predstavljaju. Jer tako je Zakon to uredio. Oni ionako moraju smeće za njihovim gostima pospremati i svađati se s narodom kada smrdi.
Što treba odmah mijenjati?
HITNO gradonačelniku i županu zakonom dati 51% glasova u Skupštinama TZ-a. Oni imaju izborni legitimitet. Gledaju građane u oči. Vide velike, ali brinu i o malom čovjeku ribaru, noni koja ima dva ležaja, teti u zadnjem kiosku na rivi, vlasniku konobe kojemu unuk ne želi preuzeti posao jer jedva se gura…
NE može manager, plaćenik vlasnika turističkog resorta, ovdje samo privremeno, upravljati životima malih turističkih djelatnika, malih iznajmljivača. To onda nije Croatia 365 već Croatia 90, jer svi ostali dani ostaju onima koji tu žive… I gradonačelnicima, i županima i narodu…
Napravimo eksperiment !
Od onih gore 54 milijuna eura Hrvatske turističke zajednice nemojmo potrošiti ove godine niti centa.
Od onih gore navedenih TZ Istre 7 milijuna eura nemojmo potrošiti ove godine niti centa.
Gosti će u Istru i Hrvatsku svejedno doći.
A nastala Kasta?… Tko će im to priopćiti? Postoji li takav junak?
R.M.
