SVETI PETAR U ŠUMI
Nezavisna lista “Složni Sveti Petar” predstavlja svoja dva najmlađa kandidata (Barbara Jop i Marko Franjul), ali nikako manje bitna. Naime to su mladi, vrijedni i odgovorni ljudi koji su shvatili da je politika sastavni dio našeg života te da direktno ili indirektno utječe na njega.
-Zato su odlučili preuzeti odgovornost, zauzeti se za svoj stav i angažirati se na lokalnoj razini kako bi doprinijeli pozitivnim promjenama u svojoj zajednici. Oni donose svježinu, snagu volje i nove ideje, i zato su neizostavni, naglašava nositeljica liste Sandra Bančić.
Što Vas je motiviralo da se kandidirate za općinsko vijeće?
BARBARA: Odgovornost koju osjećam kao mještanka, kao majka. Naša djeca nas promatraju i uče od nas, iz naših postupaka više nego iz naših riječi, zato sam htjela pokazati da je važno sudjelovati u svemu što nas okružuje, posebno u tako malim zajednicama kao što je naša: graditi zajedništvo, prihvaćati i poštivati različitosti, stvarati svoje odluke i stavove, braniti ih i boriti se za njih i nikako ne poticati na šutnju, jer tada netko drugi odlučuje za njih.
MARKO: Veliki broj sposobnih i vrijednih mladih ljudi koji nažalost nisu previše složni odnosno nemaju jasne stavove i često mijenjaju svoje mišljenje, ovisno o situaciji i potrebama. Smatram da to nije dobar temelj za razvoj i napredak mladog čovjeka, pa ću pokušati svojim primjerom pokazati da kad se iskreno zauzmeš za svoja uvjerenja budeš nagrađen poštovanjem i pozitivnim promjenama. To što su nezainteresirani za “politiku” mi je jasno i prihvatljivo, ali ne mogu prihvatiti koliko brzo zaboravljaju bitno, koliko sve doživljavaju prolazno te koliko su fokusirani na osobnu korist pa postaju laka meta za “kupovanje” – to je ono što me žalosti, jer sam se više puta uvjerio da vas takva osobina obilježi za cijeli život.
Ukoliko budemo izabrani u općinsko vijeće želimo aktivno doprinijeti jačanju zajednice kroz edukaciju i obrazovanje, međugeneracijsku povezanost i kvalitetnije slobodno vrijeme jer tako se stvara osjećaj pripadnosti i prihvaćenosti, posljedica čega je SLOGA. U takvoj sredini ljudi se oslanjaju jedni na druge, dijele teret problema i radost uspjeha.
Koje su po Vama najveće poteškoće i izazovi s kojima se općina suočava?
BARBARA I MARKO: Najveći izazov je definitivno “kolektivni strah” da se ne zamjerite načelniku, kojim su naši stariji opterećeni i kojeg pokušavaju prenijeti i na nas. Zaista nam nije jasno čega se ljudi boje, ali evidentan je i prisutan u svakodnevnom životu naše zajednice. Na pitanje: Čega Vas je strah?, odgovor je uvijek isti: Ako mi nešto bude trebalo na općini, neće mi napravit! Smiješno i žalosno u današnje doba slobodnog i demokratskog društva u kojem živimo! Po nama je taj “strah” posljedica zloporabe moći osobe na položaju – jer ostvarenje vaših prava, ta ista osoba promovira kao izraz svoje dobre volje – a mi umjesto da takvo ponašanje kaznimo na izborima, podlegnemo radije strahu iza kojeg se krijemo i nezadovoljno gunđamo – možda zato da bismo se imali na što žaliti ili nismo svjesni svoje snage pa neodgovorno odbacujemo pravo na izbor i promjenu??
BARBARA: Predugo su nas dijelili, plašili i uvjeravali da se ništa ne može promijeniti, predugo smo šutjeli. Istina je jednostavna – MORE SE, jer mi biramo, mi njima dajemo moć i oni su odgovorni nama – ne obrnuto!
MARKO: Mjesto u kojem živimo nije njihovo – NAŠE JE! Svako selo, plac i svaka hiža. Našu zajednicu ne stvaraju ljudi na plakatima, već MI LJUDI koji ovdje živimo, radimo, odgajamo djecu i brinemo o starijima.
Izazov je također objasniti ljudima da posao načelnika nije znanstvena fantastika i nemoguća misija kako je prezentira sadašnji dugogodišnji načelnik, već ozbiljan i odgovoran posao kojeg mogu obavljati svi obrazovani, zreli ljudi sa životnim iskustvom, dobrom voljom i timom od povjerenja, kakav mi jesmo.
Što je po vama prioritet za rješavanje, imate li neke konkretne prijedloge?
BARBARA: Za mene je prioritet otvoriti vrata općine odnosno transparentno i stalno biti u komunikaciji s mještanima, pravovremeno informirati, osluškivati njihove potrebe i zajednički dogovarati realizaciju svih bitnih projekata. Mi nismo tu da dočekujemo i gostoljubivo primamo “goste”, mi smo tu da živimo i koristimo sve dobrobiti koje nam stoje na raspolaganju, ravnomjerno i pravedno. Žalosno je da se općinska zemljišta urbaniziraju i prodaju vanjskim ljudima, da se projekti financiraju i osmišljavaju za strane investitore, da nam najveća tvornica zapošljava isključivo strane radnike, koje pri tome ne educira primjerice o načinima odlaganja otpada itd.
MARKO: Trebamo napraviti sve potrebno da se ljudi osjećaju ponosni da su Supetarci, jer sada, zbog etiketa koje nam daju i nezaobilaznog podsmijeha češće prešutimo ili “lažemo” odakle dolazimo. Prelijepo je živjeti u Svetom Petru u Šumi, pa se nikako ne bismo smjeli sramiti odakle smo. Počnimo s time da smanjimo zavist i gledamo samo osobnu korist, da nema više međusobnih podjela na naše i vaše, zdol rampe – zgor rampe, po selima, po prezimenima, nadimcima i svemu ostalome što se ljudska mašta može sjetiti. Krenimo u smjeru izgradnje složne zajednice jer to je snažno uporište za razvoj svakog člana – mjesto gdje se ljudi osjećaju prihvaćeno, lakše prevladavaju izazove i gdje se zajednički gradi bolje sutra.
Vaša poruka biračima?
BARBARA: Složni ljudi zrače toplinom, zajedništvom i dobrotom, a krase ih osobine poput iskrenosti, vedrine i neizmjerne dobre volje i želje da se naša zajednica razvije u smjeru gdje su ljudi i ljudskost najvrjedniji čimbenik. Zato vas pozivam da na izbore ne idete kao birači, već kao ljudi koji žele biti primjer – kao ljudi koji razumiju da se promjene ne događaju negdje drugdje već tu, u našem selu, našoj kući, u našem srcu!
MARKO: Ne odbijajte promjene, one su uvijek dobrodošle jer “svaka nova metla, bolje mete”. Izađite na izbore, posebice mladi – ne budite pasivni promatrači onoga od čega vi sada i u budućnosti imate najviše koristi – birajte odgovorno, govorite otvoreno i najvažnije da ne zaboravite da ZAJEDNICA ni nešto ča imamo, nego nešto ča stalno GRADIMO ZAJEDNO!
