• Istra
• Priče iz Istre
• Vijesti
• AUTOR: Anđelo Dagostin

Baš sam neki dan rekao ovdje u Pazinu. Kada je ovdje zadnji put bila mlada misa? Što to znači? Kada se ovdje rodilo jedno duhovno zvanje? Lijepo je da dođe svećenik sa strane, ali najljepše je da imate domaće sinove. Da imate ljude iz ovoga kraja, oni najbolje poznaju bilo ovoga naroda * Osobno nas je začudilo da u crkvi ima vjernika i u rano poslijepodne

U zadnje vrijeme mnogo smo prostora posvetili Katoličkoj crkvi, ali teško je izignorirati jednu važnu informaciju koja kaže da je pazinski franjevački samostan nakon gotovo godinu dana dobio ponovo svog franjevca.

Nepunih godinu dana je samostan bio bez svećenika ili fratra, ali ipak su i u tom razdoblju dolazili jednom na tjedan održati misu. Sada se vratio (jedan) franjevac. Zanimalo nas je kako se snašao i kako će takav, sam, uspijevati održavati čitavo zdanje, ali i vjernike.

Posjetili smo stoga samostan gdje nas je odmah primio fra Ante Barišić, fratar s mnogo ideja kako bi se ovaj prostor mogao iskoristiti za društvene potrebe, vitalan, gostoljubiv i voljan za svaku suradnju. On to već i radi, i prima sportske ekipe iz Hrvatske, svakako vrlo pozitivno da se iskoristi ovaj prostor. I ima ideja i dalje. Ugodno smo porazgovarali. Kaže da je prvi put u Istri boravio prije 30 godina, a da je u pazinskom franjevačkom samostanu bio pred 25 godina dok je njime ravnao fratar Job. Stigao je početkom kolovoza, ali kaže da je desetljećima vezan za Istru, da mu to nije ništa novo.

Ljudi su danas u velikoj potrebi

-Samostan je bio praktički godinu dana prazan, ali mise su se održavale jednom u tjednu. Ja sam stigao iz franjevačke provincije u Osijeku, iz samostana u Tvrđi. Želja mi je da pokrenemo samostan, da ga oživimo. Svaki dan sad održavamo mise, i imamo svaki dan svetu ispovijed. Ljudi su danas u velikoj potrebi za duhovnim razgovorom. Iscrpljeni su, opterećeni, u strahu, neki imaju obiteljskih problema, drugi financijskih… Blago onima koji imaju dar vjere, to je pravo bogatstvo, kaže fra Barišić.

Ne pravi razliku, nego baš ističe da postoje oni koji su tradicijski vjernici (ne umanjuje stoga njihovu vjeru), i oni koji su osjetili duhovnu potrebu tokom života. Ti drugi su osjetili da „Bog nije mit, da je prisutan, i da Bog voli ovaj svijet. Čovjek je jedino sretan kada je povezan s Bogom. I ljudi traže Boga“, kaže.

Ovaj najstariji dio Pazina koji naliježe na samostan je tradicionalniji, i mnogi su povratak franjevaca doživjeli kao povratak u normalnost. Zato mnogi sada dolaze na ispovijed i na mise. Osobno nas je začudilo da u crkvi ima vjernika i u rano poslijepodne. Definitivno duhovnih potreba ima, i bilo bi dobro da fra Barišić čim prije dobije i nekog pomoćnika, koliko god on govorio da mu pomažu župljani i da može sam.

-Jako je lijepo vidjeti kada oni opterećeni odlaze iz crkve preobraženi, radosni i sretni, kaže fra Barišić koji provodi „duhovne obnove“. To je termin koji podrazumijeva učvršćenje u molitvi i vjeri.

Pazin je ispovjedaonica Istre

-Evo danas idite gradom, počnite od sebe, od svoje obitelji, teško je naći radosnog čovjeka, nasmijanog čovjeka, opuštenog čovjeka, bezbrižnog čovjeka, svi smo nekako zabrinuti, tjeskobni, u sebe zatvoreni, otuđeni – a to znači alijenacija. I zato želim reći da je bitno učiniti čovjeka sretnim, ali to može samo Bog, kazao je franjevac Barišić.

Fra Barišić smatra da ima dovoljnu potporu, tu je pazinski župnik Matika, supetarski redovnici, zatim je naglasio staropazinskog župnika Zeca koji je uz masovni odaziv vjernika proslavio 50 godina službe (o čemu smo pisali op.). Nama se čini, ponovo, da bi tu trebalo biti barem tri redovnika. Kako se uopće postaje franjevac?

-Za pazinski franjevački samostan znaju kazati da je ispovjedaonica Istre, kao i što je Međugorje ispovjedaonica svijeta, kaže, ne bez lokalpatriotizma , fra Barišić. Poručuje da je za ispovijedi ovdje svaki dan od 16 do 18 sati, kada slijedi misa, a nakon nje uvijek neki program – uglavnom klanjanje, kateheza ili biblijski sat.

Njiva je velika, a radnika je malo

Posebice naglašava da su za ovaj prostor vezani domaći vjernici koji su mu se odmah ponudili za pomoć na čemu je zahvalan. „Crkva nije muzej, nego mjesto okupljanja naroda, i tako želim da i ovdje bude“, kaže.

-Baš sam neki dan rekao ovdje u Pazinu. Kada je ovdje zadnji put bila mlada misa? Što to znači? Kada se ovdje rodilo jedno duhovno zvanje? Lijepo je da dođe svećenik sa strane, ali najljepše je da imate domaće sinove. Da imate ljude iz ovoga kraja, oni najbolje poznaju bilo ovoga naroda, poteškoće i radosti ovoga naroda. To ne znači da ovi sa strane neće sudjelovati u tome, u društvenom životu, ali jako je važno. Zato Isus kaže njiva je velika, a radnika je malo, kaže fra Barišić.

Vidljivo je poduzetan i želi iskoristiti potencijal ne baš malog samostana. Stvarno bi bilo bezveze da obnovljene prostorije sad zjape prazne. Sam kaže da se radi o 40 ležajeva koje želi iskoristiti za dolazak vjernika na duhovnu obnovu, ali i sportaša (već su bili nogometaši iz Bjelovara). Svih koji bi se pridržavali normalnih okvira, koliko smo shvatili. Subjektivno čini se dobar start za ovu vjersku sredinu.

Dodajmo još to da se, pretpostavljamo zbog manjka „kadra“, nedostatka franjevaca, o kojem je govorio fra Barišić, ujedinjuju zagrebačka i zadarska franjevačka provincija odnosno zagrebačka preuzima jadransku provinciju sv. Jeronima.

Anđelo Dagostin