PAZIN
Donosimo ispovijest strastvenog kockara koji je pobijedio svoj porok i nije se libio stati pred mikrofon i fotoaparat kako bi upozorio na opasnosti ovog poroka, kako od povremene zabave svaki čovjek može upasti u problem. Radi se o 50-godišnjem Davoru Kureloviću iz Žbrlini kraj Pazina, osobi blage naravi, a inače diplomiranom ekonomistu (smjer financije) koji radi u državnoj službi. Na kraju članka stoji i apel odgovornima njegove majke Vande.
-Kockati sam počeo u sportskim kladionicama 1999. godine. S prvim ulogom od 20 kuna na tri para dobivam 150 kuna. Matematički sam tip pa sam si nakon toga svakodnevno vodio statistiku i računao sam da će uskoro biti u dobitku, ali ubrzo dolazim na 400 kuna minusa, što mi se činilo puno izgubljeno. Zbog toga sam bio uložio 500 kuna na dva hokej meča samo da vratim izgubljeno. I to mi prvi put uspijeva, pojašnjava nam Davor svoje davne kladioničarske početke.
Statističari bi bili bogataši
-Nakon tri godine kockanja u minusu sam već bio 20.000 kuna. Tada, 2002. godine, uplaćujem 500 kuna (50 listića po 10 kuna) na cijelu ligu bejzbola i dobivam 40.000 kuna. Od tada su nastali i najveći problemi. Nekoliko dana nakon tog dobitka nisam ni bio u kladionici, mislio sam da ću prestati s time, ali ustvari to je bila samo lažna nada, jer sam zaključio da bih tako mogao dodatno zarađivat, otkriva nam što ga je povuklo.
Od 2002. do 2008. svakodnevno je polazio u kladionicu.
-Često su mi ulozi bili 1.000 kuna dnevno, a najveći jednokratni ulog bio je 10.000 kuna na jednu utakmicu bejzbola. U casinu na ruletu igrao sam samo jednom. To me nije privlačilo jer sam čitao da se rulet lako može namjestiti, nastavlja.
-U kladionici bila je mogućnost na pogađanje samo jednog broja lota npr. španjolski loto 6/49, tečaj na jedan broj bio je 7. Pratio sam brojeve koji nisu nijedanput izašli u prethodnih 30 kola i igrao zasebno takvih nekoliko najrjeđe izvučenih brojeva. Počeo sam ulagati 100-200 kuna na jedan broj, da bi to ubrzo naraslo i do 1.500 kuna na jedan broj. Naravno, tu sam brzo i puno gubio, jer ti brojevi nisu izašli niti nakon 60 kola. Jednom prilikom mi je jedan poznanik koji je usputno kockao rekao: „Što misliš da oni uopće izvlače te brojeve?“. Drugi mi je poznanik kazao da je tomu tako i statističari bi bili bogataši. Tada sam počeo pomalo shvaćati da je to vjerojatno namješteno kao i rulet. Za sportske utakmice također sam saznao načine na koji se namještaju, od dogovora samo s jednim igračem, nekoliko igrača ili obje momčadi. Međutim, ja sam i dalje igrao nadajući se nekom čudotvornom dobitku, kaže nam Kurelović.
Krediti, pa od ukućana, i onda od firme
Nakon potrošnje vlastite ušteđevine počeo je dizati kredite, uzimao od ukućana, prodao zlatni nakit koji je našao u kući, te na bivšem poslu uzeo 10.000 kuna koje su onda roditelji vratili.
-Uglavnom, bilanca razdoblja igranja od 2002. do 2008. bila mi je „minus“ od oko 400.000 kuna. Također u tom razdoblju, na nagovor roditelja, bio sam kod nekoliko psihijatara na individualnoj psihoterapiji. Međutim, bezuspješno, nastavlja pripovijedati.
Slučajno je na televiziji vidio kako jedan zagrebački psihijatar, Zoran Zoričić, govori o problemu ovisnosti o kockanju, pa ga je s roditeljima posjetio. Predložio je liječenje izvanbolnički, grupnom psihoterapijom, i to kod riječke psihijatrice Gordane Šikić koja se bavi liječenjem ovisnosti. Bio je u grupi s ovisnicima o alkoholu, jer je ovisnika o kocki bilo samo dvoje ili troje. To je lijepo funkcioniralo i tri mjeseca nisam kockao. Jednom tjedno je polazio grupu, redovno, sat do sat i pol.
Ključna je grupna terapija
-Pomislio sam da sam dobro, te počeo ponovno kockati na male iznose, koji su ubrzo prešli na velike i više nisam dolazio na liječenje 7-8 mjeseci. Uspio sam prokockati daljnjih 100.000 kuna. Nakon toga, krajem siječnja 2010. ponovno na nagovor roditelja dolazim na grupnu psihoterapiju, te je već bila oformljena grupa ovisnika o kocki, te od tada ne kockam, kaže te dodaje da takva grupna psihijatrija sada osim Rijeke postoji i u Puli.
-Kada se prestane kockati ima se puno više slobodnog vremena, te je potrebno naći si neki dodatni posao ili neku aktivnost koja će biti privlačna, uzbudljiva, a ishod neizvjestan, te da je cilj aktivnosti poželjan i drugim članovima obitelji. Ja sam, npr. u tom razdoblju često bio u plesnim školama i na plesnim večerima, što je uspješno zamijenilo potrebu za kockanjem. Kockarske dugove i dalje sam otplaćujem, te je ostala mala svota, kaže.
-Poanta je da ovisnik mora sam razriješiti svoj problem duga da osjeti tu odgovornost, ali naravno da je bilo i pomoći od obitelji. Sada se praktički hvalim s tim izliječenjem, jer mi je stvarno predstavljalo životni problem i obitelj je itekako trpjela, zaključuje Kurelović. Iako je religiozan ponavlja da je ključna redovna grupna terapija i stručna pomoć s obzirom da su oni najupućeniji. Poruka je jasna. Zajednički zaključujemo da je značajan porast kladionica i casina u posljednjih 2-3 desetljeća mnoge pojedince i obitelji doveo do problema. „Da, nekad je bila možda jedna kladionica u Sloveniji, i to je sve. Makar se danas mnogi klade i putem interneta. Pročitao sam da od petoro kockara jedan ima tendenciju da postane patološki kockar.“, zaključuje.
Apel majke Vande
Svoje pismo, ali iz vremena kada joj se sin Davor liječio od kockanja, uputila je i majka Vanda kojeg u cijelosti prenosimo: Poštovani građani, više sam puta bila u situaciji kada sam željela jako glasno reći ovo što smo doživjeli i proživjeli. Vjerujte mi da danas kad imam tu priliku, nije mi lako o tome progovoriti. No, odgovornost prema mojoj savjesti i želja da i drugima pomognem, jači su. Bili smo prosječna obitelj i živjeli od svog truda i poštene zarade, poštivajući se međusobno, s usponima i padovima kao i svi ostali. Na taj smo način stekli sve što nam je bilo potrebno, ne mareći za nekim velikim imetkom,niti se upuštati u dugove i kredite. Školovali smo djecu do visokoškolstva, istovremeno su nam pomagali u poslovima koji su bili pred svima nama. Oni su se zaposlili i sve se odvijalo normalno do trenutka kad se u našem gradu pojavila kladionica. Mi roditelji nismo znali što se tu događa i nismo jako marili kad se naš sin počeo tu zabavljati klađenjem. Tada je počeo naš pakao. On je postao ovisnik o klađenju. Zbog našeg neznanja i čekanja da će se to smiriti i da ćemo to sami riješiti kocka je uzimala sve više maha i razarala njega i nas godinama. O tome što se tada događalo mogli bismo samo u jednoj knjizi opisat. Mi roditelji, a i on sam počeli smo tražit pomoć. Pokucali smo na mnoga vrata i čuli savjete, ali nismo bili dovoljno uporni i ustrajni. Zavaravali smo se predugo. Sada smo na liječenju, na grupnoj terapiji uz stručni nadzor psihijatrice kojoj smo jako zahvalni. Njezinom pomoći i našom ustrajnošću, nalazimo se na izlazu iz ovog začaranog kruga i ulazimo u normalan život. Sretni smo što vam sada želim reći kao svjedok: 1. Onima koji ne znaju, da se oko nas na svakom koraku nude igre na sreću (kladionice, casina, poker aparati, klađenje putem interneta i još puno toga što ja ne znam.) To je sve kocka ili laž. Budite budni i nemojte se u ovo upuštati. 2. Onima koji su već ušli u ovaj začarani krug, varate se ako mislite da ćete sami izaći ili da ćete dobiti zgoditak koji će sve to sanirati. To smo sve isprobali. Ne bojte se, recite to svojoj obitelji ili najbližima. Nemojte odgađati. Zajedno s njima odmah potražite stručnu pomoć liječnika. Vašom ustrajnošću i uz pomoć stručne osobe uspjet ćete. 3. Onima koji su odgovorni i koji su dozvolili da kockarnice i kladionice preplave naše ulice i gradove poručujem da se poučeni našim primjerom zapitaju: što misle ako svaka kladionica ili kockarnica stvori samo jednog ovisnika? Što ako on uništi sebe i svoju obitelj? A što ako je broj mnogo veći? Tko će privesti i izliječiti tolike žrtve. Da li to već sutra mogu biti i njihova djeca i potomci? Da li je možda zgrtanje velikih novaca na račun običnih i neupućenih ljudi u neku ruku isto kocka? Kao roditelji pozivamo zaista sve odgovorne da se preispitaju pred ovom stvarnošću i da umjesto kockarnica i kladionica ponude mladim ljudima plemenite sadržaje, gdje će nešto stvarati ili drugima pomagati ili se zdravo zabavljati. Hvala.
Anđelo Dagostin
