Hoće li biti ove godine “Istarskog pršuta” s obzirom da su slavonske svinje eutanizirane?
Poznajem nekoliko istarskih ugostitelja koji su platili masne kazne jer su u svojim konobama nudili “Istarski pršut” sa sela, od familije, od zrmana ki su doma ubili prasca, zgojenog na arbeti, kapučinama, pomijama, posušili ga na buri i pošteno u cjenik usluga napisali “Istarski pršut”.
Neki su ga čak naivno pokazivali na ulazu u konobu na stalku, rezali pred gostima. Šturlavi pošteni Istrijani. I onda Hop! Dobili su u goste Državni inspektorat koji im je uz naplatu masne kazne objasnio da NE mogu imati “Istarski pršut” ako ga ne kupe od onih nekih, koji im na računu smiju napisati “Istarski pršut”. Nije važno porijeklo nego markica.
Mama uspio sam!
Ti isti, oni neki, kupuju svinje u Slavoniji koje već negdje u Gorskom Kotaru više ne govore hrvacki blago uzlazno, već prelaze na “kajkavicu”, a nakon svih tunela autoceste kod Rijeke, se svađaju na kamionima “čakavicom”.
Prolaskom tunela Učka, postaju prave istarske svinje. To je duži postupak koji ima trošak smještaja, dohrane i klanja. Same nepotrebne peripetije i komedije. Bolji je onaj, odmah s polovicama, kada “Istarska svinja” već u Slavoniji postane regionalni istarski turistički brand. Tu se ostatak od te polovice, “Istarski pršut” ubaci u klimatiziranu prostoriju, ocedi i osuši, i on se kasnije slika za prospekt pored svojeg vlasnika.
Nastaje “Selfi” “Istarskog pršuta” kako ga probadanjem konjskom čačkalicon, receptorima mirisa, vlasnik brendirane klimatizirane garaže, šušare predstavi kao pravi Istarski na buri sušeni… Odmah dobije markicu zaštićenog Istarskog i to je to! Nedostaje samo obiteljski uzvik: “Mama uspio sam!”, kao u filmu White Heat iz 1949. kada James Cagney na krovu opkoljen policijom to uzvikuje.
Istarski je postao Domaći
Kada će istarski trubasti ugostitelj saznati tko je Onaj koji šalje Državni inspektorat da hodi okolo i čita, tko to piše na cjeniku konoba “Istarski pršut”, a nije ga kupio od Onih koji jedini mogu i smiju napisati “Istarski pršut”? Nikada.
Pomislim da Državni inspektorat možda koji put ima važnijih poslova, ali Prijava je Prijava, Nalog je Nalog, Propis je Propis, a tu Služba nije Družba. Postupati se mora.
I tako je pravi “Istarski pršut” od zrmana i suseda na cjenicima konoba i restorana u Istri postao: “Domaći pršut”, a Slavonski but osušen express u prostoriji s klima uređajem koja je nekada bila garaža – “Istarski pršut”.
Živjele istarske svinje!
(R.M.)
