U prošlom je stoljeću jedna od najomiljenijih riječi bila riječ revolucija. Lavina je krenula od Francuske revolucije. Ta je revolucija zahvatila cijeli svijet. U toj revoluciji sve je krenulo od drugoga. Drugi je bio kriv. Moralo se promijeniti ili smaknuti drugoga.
Najprije kralja. Zatim prinčeve. Klerike. Kapitaliste. Zemljoposjednike. Neistomišljenike. Reakcionare. Kontrarevolucionare. Druge. Ostale. Drukčije. One gore. One koji se drže sa strane. Lokve krvi. Rijeke krvi. Mora krvi. Milijuni i milijuni mrtvih i masakriranih. Nasilje. Strah. Tajne policije. KGB. UDBA. Strah. Ludilo. Dvoličnost. Laž. Tlačenje. Dvostruki kriteriji. Logori. Nesloboda. Duhovno ropstvo. Opsjednutost. Demonizacija. Demonizacija svih i svega. Fanatizam. Kolektivna histerija.
Drugi je kriv. Drugi. Njega treba promijeniti. Onemogućiti. Ukloniti. Drugi je kriv. Eva je kriva. Adam je kriv. Abel je kriv. Svi su krivi. Ja sam u pravu. Ja sam žrtva. Nevina žrtva.
Istinska revolucija počinje onog časa kad se jedan čovjek počne kajati za svoje grijehe. Za svoje zlo. Kad počne priznavati svoje osobno zlo – pred Bogom i ljudima. Tada se završava krug zla. Krug nasilja. Laži. Počinje novi svijet. Istinsko dobro. Istina.
Kolo koje se okretalo u jednom pravcu – okrivljivanju drugoga – sada se počinje okretati u drugom pravcu. Drugi nije kriv. Ja nisam sudac. Ne sudim nikomu. Nikoga ne proglašavam krivim. Nikoga ne poznajem toliko dobro da bih ga osudio. Nikomu ne vodim sudski postupak. Došlo mi je svjetlo odozgo, milost, i samo jedno znam: svoju osobnu krivicu. Svoj osobni grijeh. Zabrinut sam nad svojim grijesima. Oni me muče. Oni me gone na nasilje. Krivu obranu. Ludilo. Moji me osobni grijesi vode u histeriju.
Istinska revolucija ne počinje od nas. Od mene. Nju pokreće milost. Pokreće je Raspeti. Onaj koji nije došao suditi nego spasiti. On nikoga nije proglasio krivim. On je samo praštao. On je svu krivicu uzeo na sebe. Križ Kristov je presuda milosrđa nad svim krivicama. Prvi koga je zahvatila ta revolucija bio je desni razbojnik. On se priznao krivim. Nije krivio nikoga. Priznao je da je s pravom na križu. Ispovjedio je da Krist to nije. Krist je nevin na križu, a on – jer je ubojica. To ga je dovelo u raj.
Kajanje nad svojim osobnim grijesima vodi u raj. Raj je kraljevstvo Božje. „Sjeti me se, Isuse, kad dođeš u svoje Kraljevstvo.“ Gospodin ga se sjetio. „Danas ćeš biti sa mnom u raju.“
Tada je raj došao na zemlju. Raj je ondje gdje se svatko kaje za svoje osobne grijehe. Ondje gdje nitko drugoga ne sudi. Ne optužuje. Gdje nitko drugome ne presuđuje ni na koji način. Tu kralj dragovoljno napušta nepravedne privilegije. Kralj David se nakon pokajanja našao u prahu i pepelu. Tu prinčevi ne tlače više svoje podložnike, nego ih cijene kao da su njihovi prinčevi. Tu preljubnik prestaje varati svoju ženu i ponizno se vraća svojoj kući.
Istinski obrat. Istinska revolucija. Sve je istinito. Stvarno. Autentično. Mirno. Vlada milost. Međusobna blagost. Poštivanje. Strpljivost s tuđim manama.
Onaj tko se kaje za vlastite grijehe, strpljiv je s tuđim grijesima. Taj zna kako je grijeh snažan i kako teško napušta dušu. Dobro poznaje njegovu destruktivnu snagu. Strpljiv je s grešnicima. Strpljiv je i s prevarantima. Najveći je povijesni skok – prijelaz iz manje u veću ljubav. To je istinski čovjekov napredak. Počinje od jednog raskajanog čovjeka. Dalje ide kao lavina. Zahvaća bližnje. Bližnji dalje zahvaćaju svoje bližnje.
To je istinska revolucija. Božja revolucija. Nema nasilja. Nema krvi. Nema pomodarstva. Sve je autentično. Ide polako. Podiže ljude kao kvasac tijesto. Krist je rekao svojim učenicima: „Vi ste kvasac.“
(YouTube kanal: Hitna pomoć za nemirne) link
