UMAG
Za razliku od Trga slobode kraj zvonika iz 17. stoljeća, smještenog na umaškom starogradskom poluotoku, koji je udaljeniji od žiže zbivanja, pa samim time i manje frekventan, prostrani umaški glavni trg kraj Robne kuće, uistinu je dnevni boravak njegovih građana.
Uvjerili smo se u to u četvrtak oko podneva kada se na ovom placu na kojem se nalazi nekoliko ugostiteljskih objekata gotovo nije mogao naći slobodan stol. Gosti su ispijali kavice na podosta jakom rano proljetnom suncu, pa su se utoliko mnogi sakrivali ispod kapa, šešira, sunčanih naočala ili okrenuvši leđa suncu.
I ovdje govorimo o debeloj predsezoni, s ne ljetu kada jadranski gradovi vrve turistima, dok domaći uglavnom rade. Ovo je pravo vrijeme za domaće. Nije toliko više hladno, sunčano, a nema gužve. Sjeli smo i mi u caffe bar Circolo te popili veliki makijato koji nas je stajao okruglih 2 eura.
Kada bismo usporedili ovaj umaški trg s ostalim u okolici bio bi to nekakav riječki Korzo, pulska Flanatička, dok se ostali istarski gradovi ne mogu podičiti s toliko središnjim forumom. Ono što je zanimljivo je da se službeno uopće ne radi o trgu, iako funkcionira kao trg, već još uvijek nosi naziv Ulica 1. svibnja. Ovaj se kvalitetno popločani trg nalazi nadomak već spomenute Robne kuće kojoj bi bilo potrebno nasušno estetsko osvježenje (fasade), ali i nove, modernističke, prozračne tržnice.
Ako niste na lokaciju došli po namirnice, možda ste došli zbog kulture. Naime, s istočne strane ovaj je plato omeđen zgradom Pučkog otvorenog učilišta (knjižnica i kazalište) i Zajednice Talijana (u nastavku je talijanska osnovna škola), a sa zapadne urednim stambenim nizom. Oplemenjen je nizom vrsta stabala, ali pošto nismo stručnjaci prepoznajemo samo palmu. U smjeru sjevera zatvara ga lijepa fontana, a niti stotinu metara dalje stiže se na umašku rivu. Ona je u ovo proljetno vrijeme pravi botaničko-ornitološki vrt, ali o tome u drugom osvrtu.
(POGLEDAJTE GALERIJU FOTOGRAFIJA)
