Dolazim na Antifašistički prosvjed u Pulu, ako…
-Ako čujem da duhovi Angela Bruzzonea opet šetaju Istrom. Zloglasni Prefekt u Puli (1930-e). Sileđija talijanizacije nad slavenskim stanovništvom.
-Ako čujem uzvik za Giovannia Dolfina. Bio je Visoki dužnosnik fašističke uprave u Julijskoj krajini; istaknuto aktivan u upravi nad etničkim manjinama, “šćavima”.
-Ako saznam da netko hvali Francesca Giunta. Jednog od najistaknutijih fašističkih ekstremista Julijske krajine kamo je pripadala Istra.
-Ako bi netko veličao Pietra Badoglia. Fašističkog maršala odgovornog za politiku represije nad slavenskim stanovništvom u Istri, naročito nakon 1941.
Evo riješili smo moj “ako” dolazak u Pulu. A sada “okvir”.
“OKVIR”
Podsjetiti treba da je ZA stvaranje suvremene hrvatske države, u Istri 1991. godine, glasalo između 86,5 % i 94,2 % birača. Što je plebiscit za taj “okvir” teme izbora samostalnosti.
Istarske satnije 119. i 154. brigade su imale odaziv od 91,39%, zatim 93,02 do nevjerojatnih 98,60%. Što je nedostižan “okvir” svih prijašnjih istarskih ratova za koje postoje evidencije i ovih europskih koji se upravo vode… Nakon Oluje 1995. , odnosno reinegracije Podunavlja 1998. godine, samostalna, suvremena država Hrvatska, u granicama Socijalističke republike Hrvatske (ni milimetra više, ali ni milimetra kvadratnog manje) , što je potvrdila Badinterova komisija, dobiva željeni “okvir”. Vlastitu državu.
To je značilo da se demokratskom samostalnom nezavisnom Republikom Hrvatskom krećemo u tome “okviru” 100% slobodno.
Znači dobili smo “okvir” u kojemu ćemo razvijati svoju zemlju.
U tome “okviru” će se narednih godina demokratskim izborima izmjenjivati vlasti, slagati izborne koalicije, kombinatorike raznih većina, po visokim standardima izbornih ciklusa i “okvira” zapadnih civilizacija, upravljati Hrvatskom. Sa svim manama i vrlinama toga “okvira”.
U tome “okviru” će narod kasnije glasati o članstvu u velikoj obitelji Europe, o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene. Jer izboreni “okvir” je pravilo. Prihvaćeni demokratski, izboreni “okvir” mlade hrvatske države u kojemu organiziramo naš život.
U tome “okviru” se kada postoji interes i potreba, održavaju skupovi, prosvjedi i protesti. U “okviru” prihvaćenih propisa, zakona, ustavnih dvotrećinski usvojenih domovinskih deklaracija. Ups. Da ili ne?
“Okvir”. Izvrsna riječ. To je Ono sve što čini vanjske granice nekog predmeta ili prostora.
“Okvir” je skup uvjeta, pravila ili okolnosti unutar kojih se nešto odvija, npr. okvir zakona, okvir rasprave, društveni okvir, kulturni okvir, sigurnosni okvir…
U “okviru” se vode stalni demokratski procesi. U njemu se diše, raste, razvija, veseli, tuguje, žali i slavi, umire ali “okvir” ostaje. On je Svetinja.
U “okviru” se nadmeću građani i stranke političkim idejama. U “okviru” se vode javne rasprave. U “okviru” se čuva baština, tradicija, nasljeđe. U “okviru” se čuva ta važna lokacija, zemlja, domovina.
NE dolazim na Antifašistički prosvjed u Pulu jer…
-Građani parolama izlaze izvan “okvira”.
-Kulturna društva manjina, aktivnostima, izlaze izvan “okvira”.
-Izabrane saborske zastupnice “popularne narikače” izlaze iz “okvira” u javnoj privilegiranoj vidljivosti.
-Razni veliki i mali umjetnici djeluju izvan “okvira”.
-Ranjive društvene skupine izlaze izvan “okvira”.
-Proizvodi se javni program na ulici izvan “okvira”.
-Provociraju se normalni građani da iskoče emocijom izvan “okvira”.
-Šalju se poruke protiv okvira…
R. M.
