U zadnje vrijeme, kad imam loše misli o nekome ili, na primjer kad mi se ne da moliti ili kad me zahvati neka čangrizavost (oni koji su mi blizu znaju da je to često) ili kad mi se zamrači u duši, Duh me iznutra nadahnjuje ovako upitati vlastitu dušu: Dušo moja zašto imaš takve misli, zašto si tako nezahvalna, zašto ne hvališ svoga Tvorca i ne ljubiš svoju braću i sestre…? Dušo moja zašto…?
Tada se dogodi nešto čudno – nastane kao neka utiha, kao da se duša iznenadi nad tim pitanjima i kao da je primila protuotrov… I onda neka milina siđe na mene. Kao kad se dijete nešto bez veze ljutilo na roditelje, a onda se umorilo i naglo prestalo i zagrlilo mamu ili tatu i zaspalo im u krilu – kako se to često zna vidjeti kod djece.
Izgleda da je duša najviše kao malo dijete, kako kaže Psalam 131: „Ja sam se smirio i upokojio dušu svoju. Kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni…“ Poslije sam se sjetio da i u psalmima Duh nadahnjuje svetog pisca da tako isto pita svoju dušu – na primjer, u Psalmu 42: „Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svoga…“ (Obradovalo me kad sam otkrio da svaki put kad pročitam riječ „spasenje“ u Starom zavjetu, u izvorniku piše imenica Ješua – Isus.)
Sjetio sam se i da u istočnoj kršćanskoj tradiciji postoji molitva koja se čeznutljivo (kako to samo istočna braća znaju) pjeva: „Dušo moja, zašto gomilaš grijehe, zašto vršiš volju zloduha, zašto mu vjeruješ? Ostavi se toga i vrati se Bogu i vapi mu: O strpljivi Gospode, smiluj se meni grešniku.“
Znači i Sveto pismo i mudrost Starih, a i mir koji dobijem, potvrđuju – da mi to nadahnjuje Duh Sveti, a kad je nadahnuto za jednog nadahnuto je i za druge pa i ti možeš probati. Pitaj dušu što joj je: Zašto si se tako natmurila? Zašto si tako nepravedna u prosuđivanju braće i sestara? Zašto se mučiš u krivnji? Zašto se ne bi ponizila i tražila oproštenje i svoga Tvorca i svoje bližnje te se smirila u krilu Onoga koji te ljubi…?
Tko te ljubi kao On, dušo moja? Kome si vrijedna kao Njemu? Tko je tvoje spasenje – Ješua, dušo moja… dušo moja…
don Antun Nižetić
