…rodio se 1805. Antonio Facchinetti, svećenik i publicist (Vižinada, 9.X.1805. – Vižinada, 18.VIII.1867.). Nakon teoloških studija u Gorici i Beču postao je (1831.) župnikom u Savičenti. Podizanju župe, upoznavanju života i običaja hrvatskog dijela njezina žiteljstva, a napose učenju čakavskoga hrvatskoga jezika posvetio je cijeli život. Na poticaj biskupa Jurja Dobrile dijelio je seljacima molitvenike i poučavao ih u ratarskim vještinama. Djelovao je i kao publicist te proučavao djela Cesarea Cantua i Giambattiste Vica, oduševljavajući se njegovim tezama o “kružnome tijeku povijesti”, “pretvaranju barbarskoga razdoblja u humano” i o “zakonomjernome putu čovječanstva kroz oblike djetinjstva, mladosti, zrelosti i starosti”. Bio je uvjeren da njegovi župljani, hrvatski seljaci Savičenštine, proživljavaju fazu “djetinjstva” naroda, pa je na stranicama spomenutoga lista, glasila talijanskog posjedničkog, činovničkog i intelektualnoga sloja, pozivao na “međusobno upoznavanje i bratimljenje”, napisao je u Istarskoj enciklopediji Miroslav Bertoša (nadopunio Maurizio Levak).
..rodio se isti dan kao Facchinetti, Anton August Tischbein, slikar (Rostock, 9.X.1805. – Trst, nakon 1867.), a i umrli iste godine. Nakon mnogobrojnih putovanja po Nizozemskoj, Njemačkoj i Italiji, nastanio se 1839. u Trstu, gdje je uglavnom slikao žanr-prizore s bavarskim i tirolskim motivima te portrete. Za tršćanskog izdavača Giovannija Molla izradio je niz crteža na temu tršćanskih običaja, koje su litografirali Linassi i Locatello. Godine 1842. sa slikarom i litografom Augustom Selbom, objavio je u Trstu zbirku litografija s puta po Istri i Kvarneru “Memorie di un viaggio pittorico nel Litorale austriaco”. Između 1840. i 1848. izradio je vedute Trsta, Pule, Devina i dr., piše Sunčica Mustač.
…umro je Josip Ressel, izumitelj i šumar (Chrudim, Češka, 29.VI.1793. – Ljubljana, 9.X.1857.). Prvi nacrt brodskoga vijka napravio je 1812., a potom je izvodio pokuse s čamcem na vijak na Mirni, Krki, Ljubljanici i u Trstu, gdje je 1827. stekao patent za brodski vijak. Godine 1829. Po Tršćanskom zaljevu zaplovila je Civetta, prvi parobrod s pogonom na vijak. Ostavio je tridesetak izuma na različitim područjima tehnike. Izradio je nacrte za regulaciju rijeke Mirne i delte Neretve (1831.), za pošumljivanje istarskoga (1842.) i tršćansko-goričkoga krša te napisao rasprave o izvoznoj carini, o osnivanju vinogradarske zadruge za Istru (1842.), o sanaciji austrijskih financija i dvije knjige iz geodezije. Za austrijsku ratnu mornaricu bila je najvažnija njegova služba intendanta za prijam i uzgoj drva za brodove, stoji u članku kojeg potpisuje Josip Orbanić.
…rodio se Dinko Trinajstić, odvjetnik, političar (Vrbnik na Krku, 9.X.1858. – Crikvenica, 27.II.1939.). Pripadao je drugom naraštaju istarskih hrvatskih političkih djelatnika, koji su uglavnom pristajali uza Stranku prava, ali je na nj politički utjecalo i štrosmajerovsko narodnjaštvo. Od 1894. živio je u Pazinu, gdje je preuzeo odvjetničku pisarnicu Ante Dukića, 1895.-98. bio je općinskim načelnikom, potom zastupnikom mjesne općine. Borio se da Pazin postane političkim, gospodarskim i kulturnim središtem istarskih Hrvata, sudjelovao je pri uspostavi i u vođenju podružnice puljske Istarske posujilnice, vodio je Đačko pripomoćno društvo, utemeljeno 1899. radi pružanja pomoći učenicima pazinske hrvatske gimnazije, sudjelovao u radu Hrvatske čitaonice i Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Bio je suutemeljiteljem Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri 1902., političke organizacije nacionalnog pokreta istarskih Hrvata i Slovenaca, kojoj je zajedno s pazinskim načelnikom Šimom Kurelićem sastavio pravila te bio njezinim dopredsjednikom, piše Željko Klaić (uz kasniju dopunu Maurizia Levaka).
Godine 1895.-1914. bio je biran za zastupnika u Istarskom saboru; 1902. izabran je za prisjednika Zemaljskog odbora, a nakon izbora 1908. za člana Pomirbenog odbora Istarskoga sabora. Zauzimao se za novu izbornu osnovu, izbornu reformu za Istarski sabor te mirno sporazumijevanje s talijanskim nacionalnim liberalima. Ali na saborskoj sjednici 1910., ogorčen raspravom o izdvajanju velike novčane potpore za isključivo talijansku pokrajinsku izložbu u Kopru, zajedno je sa Šime Kurelićem srušio predsjednikov stol, nakon čega je rad Sabora prekinut. Kao predstavnik istarskih Hrvata bio je nazočan 1903. na skupštini u Zagrebu, na kojoj se pripremalo ujedinjenje hrvatskih oporbenih stranaka radi jedinstvenoga nastupa protiv mađarizacije.Emigrirao je 1915., ušao u Jugoslavenski odbor te vodio njegov ured, a kratko vrijeme bio i njegovim predsjednikom (poslije Ante Trumbića). Bio je članom Jugoslavenske demokratske lige, utemeljene 1918. u Parizu, koju su činili članovi Jugoslavenskog odbora i predstavnici srpske oporbe. U privremenom narodnom predstavništvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca zastupao je Istru. Nezadovoljan Rapalskim ugovorom, u donošenju kojega nije sudjelovao (kao ni ostali hrvatski predstavnici iz Istre), više se nije ozbiljnije uključivao u politička zbivanja.
