U večernjim satima četvrtka 16. ožujka 2023. Zorko Ziraldo je u Buzetu predstavio knjigu “Sjećanja na djetinjstvo”.
On je Ćić, rođen je u selu Podgaće 1933. godine, njegova je knjiga vrijedan zapis o životu na Ćićariji u razdoblju velikih društvenih i političkih potresa. Vijećnica Narodnog doma je bila puna. Urednik knjige je bio mr. sc. Drago Kraljević iz Buja. Nije Zorko Ziraldo bilo tko. Bio je mladi referent za komunalne poslove Općine Buzet ranih 60-ih, važna osoba na izgradnji lokalnih vodovoda, cesta, kao i na elektrifikaciji okolnih sela i izgradnji dalekovoda.
Godine 1962. sudjelovao je u formiranju novog građevinskog poduzeća “Temelj”, čiji je direktor bio deset godina. Godine 1964. izabran je za zastupnika u Hrvatski sabor. Jedan mandat obnašao je dužnost potpredsjednika Skupštine općine Buzet, zadnja “akcija” bila mu je buzetski Dom zdravlja koji još danas izvrsno služi sjeveru Istre. Ali nije mi tema ove kolumne Zorko, nego njegov prijatelj, njegova jedna onako usput spomenuta izjava Drage Kraljevića. Bolje rečeno informacija, koju sam u hotelu Fontana uoči predstavljanja knjige otvorenih očiju i velikih ušiju, ulovio i stavio u posebnu ladicu moje memorijske palače, da se malo od šoka slegne.
Mr. sc. Drago Kraljević živi u Bujama, bio je saborski zastupnik, objavio je nekoliko knjiga, obnašao je dužnost veleposlanika Republike Hrvatske u Italiji, na Malti, Cipru i u Republici San Marino. Dobitnik je visokih hrvatskih, talijanskih i drugih odličja. Izuzetni je poznavatelj odnosa Slovenije i Hrvatske, jedan od suradnika pokojnog Vladimira Iblera uglednog akademika, profesora međunarodnog prava i Davorina Rudolfa akademika, profesora međunarodnog prava, dvojice čelnika hrvatske državne komisije za razgraničenje sa Slovenijom gdje im je poseban fokus bio na Savudrijskoj Vali / Piranskom zaljevu.
I tako, mi se malo zagrijavamo čajem i kavom prije promocije knjige a moja znatiželja me vodi u pitanje i sitnu provokaciju: “Vi ste g. Drago na početku svoje karijere radili u onoj velikoj Općini Buje koja se protezala od Plovanije do Antenala i od Zrenja do Mosta Antonci u dolini Mirne, a u tim godinama se dogodila prva najezda Slovenaca na tu našu istarsku obalu, kupovali su parcele, procvjetala je ilegalna gradnja, mislim na 70-te godine prošlog stoljeća?”
Odmah mi je kao iz topa odgovorio: “Imali smo mi onda pritiske u Općini Buje, čak je i jedno anonimno prijeteće pismo stiglo na adresu predsjednika Općine, druga Ivana Jakca. Vidio sam to pismo u stilu filmova Jean Paul Belmonda mozaikom isječaka novina, potpisano IZTOG!”
S obzirom na buku jer nismo bili sami za stolom, čuo sam “Istok” i odgovorio protupitanjem. “Kakav Istok?”
Drago povišenim tonom odgovara: “Ne Istok, nego Iztog!” G kao golub. To je bila skraćenica “Istarskoj zmiji treba otkinuti glavu”. Ostao sam preneražen.
SAMO ZONA B.
Čuo sam priče u djetinjstvu, da je slovenska politička gospodarska elita, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, imala plan, fond i operativne akcijske radnje da od Savudrije do Novigrada-Cittanove kupuju od građana parcele bez obzira na njihovu kategoriju, stanje oranica, voćnjak, pašnjak, vinograd, maslinik još bolje ruševinu ili ako je građevinsko najbolje. To mi je malo djelovalo prenapuhano u manevru ljubomore jer bogata Ljubljana je imala novac i plaćali su Slovenci bolje od drugih pa su mnogi Umažani, Cittanoveži, Buježi svoje vrtove i parcele u pojasu obale prodavali. To je možda sada s pogledom odmaka od pedeset godina, vjerojatno prvi planski organizirani biznis u Jugoslaviji s nekretninama. Jer zanimljivo, Slovence vrtovi i parcele u Taru, Poreču, Rovinju ili Rapcu nisu zanimale. Samo Zona B.
HALLO BING, ups Janez, “imamo koga svojega v občini?”
Vraćam se na “IZTOG”, u sredinu 70-ih godina prošlog stoljeća, u Općinu Buje. I temi, mafijaški potpisane organizacije ili skupine ili pojednica što je skraćenica od “Istarskoj zmiji treba otkinuti glavu”. G. Drago Kraljević potvrđuje da je to pismo bila reakcija na odluku Skupštine općine gdje su oni službeno poslali preporučenu poštu svim vlasnicima slovenskih nelegalnih nekretnina o uklanjanju baraka, šatora i raznih nastambi jer vršili su pritiske za komunalne priključke za što nije bilo zakonske osnove, čega nije bilo u nikakvim potvrđenim općinskim urbanističkim planovima.
Predsjednik Općine Buje, drug Ivan Jakac je nakon konzultacija sa svojim suradnicima među kojima je bio i mladi Drago Kraljević, izvjestio miliciju zbog direktne pretnje koja je u pomoć pozvala i riječku službu državne bezbjednosti čuvenu UDBU. Rezultate njihovih postupaka, vještačenja i eventualnih istraga i saznanja nisu u Bujama nikada saznali.
PRVA NEKAŽNJENA KORUPCIJA U JUGOSLAVIJI?
Pogledom danas, na prvu liniju istarske sjeverozapadne obale, od Sečovja do Novigrada-Cittanove, Slovenci su u većem zahvatu uspjeli! Kupili su. Urbanizirali, legalizirali jedan dio uz pomoć “pravne” Socijalističke Republike Hrvacke i suradnje s domaćim izdajicama? Jer nije to od Stoljeća sedmog. Arhiva postoji. I kasnije 90-ih se legaliziralo. U novoj Hrvatskoj. Zna se tko je potpisivao, odobravao. Zna se tko je montirao, tko šarafio strujne ormariće, tko ukapčao struju. Tko uključivao vodomjere. Usudim se, s obzirom na zastaru svih tih djela iz prošlog stoljeća, javno napisati, da su to bila prva jugoslavanska nekažnjena koruptivna djela! Sada u sočnom desertu Zastare. Nove legalizacije i prenamjene danas s obzirom na raspoloženje Istrijana, mogu zaboraviti. Ponašaju se s izgradnjom autocesta prema Istri i Rijeci “ko susjedi iz pakla”…
NOVA HRVATSKA
Nemam podatak i ne traži mi se, koliko je njih iskoristilo HR Zakon legalizacije, Anke Mrak Taritaš, platilo mizernih par tritisuća eura kazne, da postanu dodatno legalni za one garaže, jedilnice, roštiljnice što su štukali i kopčali na kuće bajne iz 70-ih njihovih babica in dedeka. Partijskih slovenskih funkcionera.
PRIPREMA DRUGE GENERACIJE ZA TREĆU
Pratim aktualne napore lokalne uprave i samouprave Novigrada Cittanove, Brtonigle Verteneglio, Umaga, Buja da u planiranom održivom razvoju turističkog klastera sjeverozapadne Istre, izgrade šetnice uz more, izgrade lučice za barke, marine, infrastrukturu koja je neophodna za normalan život i rad u turizmu dvadeset prvog stoljeća. Ne ide im baš po planu.
Žilavi Slovenci žele mir koji su im osigurali oni iz početka ove priče. Moraju pod svaku cijenu zadržati privatni pristup hrvatskom moru. I pogled. Neće valjda sada njihova treća generacija izgubiti ono što im je druga generacija tovariša prepustila? Kakva šetnica? Kakva lučica? Kakva Marina? Kakvo ostavljanje mopeda ili bicikle slučajnih turista, kupača uz plažu, uz javni put, kada oni, Slovenci već pola stoljeća tu parkiraju na javnoj površini petkom, kada dođu jer je hlad na autu preko vikenda… Zanimljivo, i u sadašnjici su izbjegli Poreč ,Vrsar, Rovinj i preskočili u Vodnjansku Barbarigu. A izvan Istre, na Krk. Jer Zonu B su zasitili…
POSTOJI LI JOŠ TAJ “IZTOG”?
Možda je onda to bio pojedinačni čin, ispad nekog Slovenca punog Uniona ili Laškog, koji je dobio općinsko pismo da ukloni šator nastambu s njive na kojoj je planirao ljetovanje cijele rodbine, susjeda i prijatelja iz SCT-a?
Možda je onda to bila smišljena provokacija zastrašivanja bujskih općinskih tijela od strane Slovenaca koji su dobili službeno pismo da uklone nastambe kućice i šatore sa parcela na kojima su nastajali brojni prekršaji od ilegalne gradnje, neprijavljenog boravka, krađe struje, krađe vode?
Možda je to ondašnje pismo sastavljeno u slovenskoj UDBI? Ako bi razradili teoriju urote i osvajanja teritorija od strane slovenskog investicijskog nekretninskog sustava u istarskoj Zoni B? Jer slovenske banke su “lahko” odobravale kredite… Za Hrvaško Istro.
Možda i danas postoji “IZTOG”? Možda ima svoj utjecaj ne samo kod pojedinaca, domaćih izdajnika koji dobivaju zadatak i sitna sredstva kao nekada, da se bore i izvršavaju slovenske ciljeve?
Možda “IZTOG” ima krakove u tijelima istarske lokalne uprave i samouprave? Dijelu tijela državne uprave?
Možda su moćni kao “Spectre”?
Samo da ovo ne bude “Slučaj Pelikan”
R.M.
