PAZIN
Današnji Jutarnji list na naslovnici donosi nove informacije o spektakularnoj pljački banke, Istarske kreditne banke, poslovnice u Pazinu krajem ožujka, o kojoj smo detaljno praktički samo mi pisali u tri navrata što možete pročitati ovdje , zatim ovdje i konačno ovdje.
Prvi smo donijeli informaciju da se radi o velikoj pljački od više desetaka milijuna eura, te da su pritom pokradeni sefovi istarskih poduzetnika koji su ondje držali novac.
Osim onog što smo izvijestili što novo na 4 stranice tiskanog izdanja donosi Jutarnji list ovdje? Da su opljačkani sefovi 52 bogata Istrana (od 59 sefova koliko ih je bilo), o procjeni o desecima milijuna eura vrijednosti pokradene imovine smo već informirali, a stav je tog lista da se radi o najvećoj pljački banke u modernoj povijesti Hrvatske.
U članku, kojeg potpisuje novinar Mario Pušić se postavljaju dobra pitanja. Primjerice: “Zašto su uopće imućni istarski poduzetnici držali novac u zakupljenim sefovima, a ne na računima? Je li tamo bilo crnog novca? Kako utvrditi točan iznos ukradenoga? Hoće li i kako banka obešteti najvjernije klijente?”. Sva smo ta pitanja i mi postavljali, međutim, iz policije tišina iz banke tišina. Omerta da se izrazimo tom poznatom riječi. Očito, najpoznatiji hrvatski dnevni list ima druge načine, što im nije za zamjeriti.
Još jedan detalj je da su pljaškaši zalili sve deterdžentima kako bi zameli moguće tragove te ostavili otvorenu vodu na sudoperu slastičarnice Gema kroz koju su probivši rupu ušli u prostor banke.
Novinar Jutarnjeg uspio je doći do osoba koji su pokradeni, vlasnika sefova, ili oni do njega. Očito im je interes da se ipak napravi javni pritisak, pa da ih banka nekako obešteti. Lokalni bogataši. Poneki su se predstavili inicijalima, ako su uopće točni, a poneki ne ni to.
-Računajte da sef u banci nema netko tko radi za 1.200 eura mjesečno. Tamo su bili sve vodeći poduzetnici, izjavio je jedan od njih prema Jutarnjem, procjenjujući da se radi o pokradenih nekoliko desetaka milijuna eura.
-Novac, zlato, satovi, ugovori, dodaje drugi. Iz članka iščitavamo da su ti klijenti ogorčeni, ali nije da neće imati sutra za kruh. “Da je to crni novac ne bismo ga prijavili policiji”, pravda se jedan sugovornik što vjerojatno je i istina u njegovom slučaju, a za druge ne znamo. Pojašnjavaju da je do veće svote gotovine teško doći u banci, jer se treba najavljivati, a kada imate gotovinu možete odmah djelovati. Žale se na ponašanje banke nakon krađe i najavljuju tužbe. “Štos” je u tome da je sadržaj sefova nepoznat (što nas zaista čudi), pa je teško dokazati tko je imao koliku vrijednost. Neki koji su imali “crni novac” neće ni prijaviti da se ne kompromitiraju.
