Po sadašnjem modelu, bilo koja tvrtka u RH koja ima dozvolu Ministarstva zaštite okoliša, kvotu za lov na podzemne gljive u tekućoj godini, može zaposliti pedesetak naprimjer Nepalaca, Bugara ili Rumunja, rasporediti ih od jutra do mraka u nekoliko smjena, i češljati istarske šume ili tartufarske pošte non-stop

 

Nedavno se otvorilo pitanje stranih radnika u tartufarstvu koji su postali (nelojalna) konkurencija domaćim tartufarima, a to je bio povod za intervju. Naš sugovornik je Robert Marušić buzetski promotor, manager, ugostitelj, tartufar, organizator istarskih sajmova tartufa.

Vrijede li za Motovunsku šumu jednaka pravila kao za građevinski ili turistički sektor po pitanju zapošljavanja radne snage?

-Po sadašnjem zakonu, registrirana tvrtka za komercijalno sakupljanje tartufa s odobrenjima nadležnog ministarstva može legalno zaposliti radnike država Europske unije, ali i one izvan Europske unije. Oni postaju djelatnici tvrtke i imaju jednaka prava za lov na tartufe kao “istarski lovac tartufar”.

Na taj način, ugroženo je istarsko tradicionalno tartufarstvo!

Kakvo je moguće rješenje? Što očekujete?

-Moje mišljenje je da će jedino rješenje će biti “Registar lovaca tartufara” kao fizičkih osoba i nekakva licenca lovca kao fizičke osobe po OIB-u gdje će netko organizirati nekoliko sati predavanja, polaganje elementarnog poznavanja hrvatskog ili talijanskog jezika, potvrda razumijevanja čuvanja staništa i plodišta tartufa, empatiju prema životinjama gdje ne bi isključio par lakših pitanja iz psihotesta jer imali smo u povijesti slučajeva maltretiranja životinja.

I što onda?

-Onda bi nadležno ministarstvo ili u njihovo ime resorni županijski odjel izdao certifikat, karticu kojim se potvrđuje na primjer Mariju iz Krti pored Buzeta vještina, znanje da je “lovac-tartufar”. Tko ne bi imao tu iskaznicu u šumi, kazna za prvi put 1.500 eura, za drugi put 5.500 eura!

Ako se i onda jave na primjer bugarski ili rumunjski građani koje bi registrirana tvrtka za komercijalno sakupljanje, preradu i prodaju tartufa delegirala na polaganja?

-Da se mene pita, postavio bih uvjet za pristupanje testiranju, minimalni stalni neprekinuti boravak u Istarskoj županiji – pet godina. Istra je svima otvorena, tko je voli i živi u njoj, ima pravo raditi bezuvjetno i bez ograničenja. Za postati “lovac tartufar”, nakon pet godina u Istri.

Što očekujete u 2025. godini?

-Poduzetništvo u tartufarstvu je vrlo maštovito, elastično i kreativno. Tvrtke rade po zakonu. Po sadašnjem modelu, bilo koja tvrtka u RH koja ima dozvolu Ministarstva zaštite okoliša, kvotu za lov na podzemne gljive u tekućoj godini, može zaposliti pedesetak naprimjer Nepalaca, Bugara ili Rumunja, rasporediti ih od jutra do mraka u nekoliko smjena, i češljati istarske šume ili tartufarske pošte non-stop od 1. rujna do 31. prosinca dok traje sezona lova na istarski bijeli tartuf.
To NIJE dobro. Istarski tartuf je istarski brend kojega treba sačuvati za sutra. Očekujem da će nadležno ministarstvo, resorni županijski odjel, udruga tartufara, ali i turistički djelatnici pronaći najbolji način kako urediti tu problematiku. Podsjećam, mi u Buzetu prvi započinjemo sajmovanje s ljetnim crnim tartufom tuber aestivum početkom lipnja i nadam se da će ta problematika biti uređena za špicu turističke sezone 2025.

Vrlo ste grubi u predlaganju rješenja?

-Vidite, Istra u Europi i svijetu turistički nije više poznata po Brionima, školjkama iz Lima, brancinu iz Tara, medvjedu s Učke, ATP Umag ili Eufrazijevoj bazilici. Prva asocijacija europskih turista kada im spomeneš Istru, nakon mora – je tartuf. Samo neka oni koji u Istri primaju dobru plaću da misle u naše ime, to ne zaborave, poručio je Marušić.

Pogledajte galeriju fotografija
OZNAKE: #Motovunska šuma  #strani radnici  #tartufi