Bilježnica Roberta M.
Ceste zaleđa
Hrvaška Istra dovršava Ipsilon “Y”, priprema se za “X”, a Slovenci ne mogu spojiti slovensku Istru, Izolu, Strunjan sa Sečovjem, Plovanijom, a to bi se valjda zvao “I”.
Da im je onaj Ruski Car u Ljubljani, povukao bi ravnalom i dao rok od šest mjeseci, onaj Golub nije taj, prije bi to Janša “borac iz devedesetih”, on izgleda snažnije. Ako ništa drugo, jasniji je. Znaš na čemu si. Njemu treba LNG Krk, nama trebaju spajanja Istarskog ipsilona, ali i Rijeka via Bistrica, Postojna na europsku mrežu autocesta. Dogovorili bi se.
Kasnije kada sve riješiš, kažeš narodu da je to demokratska volja i težnja, europski put, stremljenje, vjekovni san, susjedi koji nikada nisu ratovali, vezani jedni na druge. Slože par rečenica s jedne i druge strane, pojede se pasulj negdje u Podgorju ili Jelovicama i stvar “rešena”.
Taj “težak” prometni potez od točke “A” do točke “B” u dužini 13 kilometara zahtjeva umni napor trenutnih i nadam se odlazećih slovenskih političkih elita jer oni prvo trebaju razmisliti kuda, onda kako, onda moraju pomiriti vlastite nekretninske interese petlji i čvorova, raskrsnica, podvožnjaka, nadvožnjaka gdje poluge imaju u piranskim gradskim vijećnicima. Jer tu uvijek postoji opasnost da baš na zamišljenoj ruti bude otkriveno mrijestilište neke rijetke slovenske ptice, žabe, sove, orla ili gusjenice. Ako budu pedantno pojedinačno komunicirali sa svakim vijećnikom, siguran sam da se gnijezda raznih biljoždera neće nalaziti na putu, puta do Hrvaške Istre. Mesožderi su jači. Kada Mesožderi zagrizu plijen, nastane tišina.
Kajin se čeka
A tamo gdje je Istra najdeblja, najšira, se nikada neće izgraditi autocesta.
Ali nije zaboravljena ta Istra. Dolina rijeke Mirne do mora. Sve je započelo početkom 21. stoljeća kada se zahvaljujući Buzećanu sa zagrebačkom adresom, direktoru Hrvatskih cesta, Željku Vivodi “dobiva” brza cesta od Ponte Portona prema Novigradu Cittanovi, a dvadeset godina kasnije popularni HaDeZejac Butković iz Novog, odobrava investiciju potpune adaptacije od Ponte Portona do početka uske doline rijeke Mirne prema Buzetu, raskrsnice za Sveti Stjepan, starih Banja, Istarskih Toplica.
Cesta D44, samo što nije pred drugom fazom rekonstrukcije, jer prvu su do Motovunskog mosta prije dvije godine završili. Zavoji od Rušnjaka starom podlogom dalje do Buzeta i nisu tako loši, pa se čeka hoće li Kajin iskoristiti Zagreb koji ga prepoznaje, da nacrta dvije trake za gore prema Rijeci naročito od skretanja za Hum via Bršćak do Polja jer mjesta za dvije trake prema gore, ima (slično kao za Podpićan). A od Ročkog polja dalje do Lupoglava se nalazi najšira državna cesta u Istri. I onda hop, tik tak si na autocesti za Rijeku kroz dvocjevku, desnom na Kvarner, lijevom novom natrag u Istru. Raskrsnica ispod Roča za Hum i dalje dvije trake do Ročkog Polja. Dobro bi to bilo. Kajin se čeka. Zakanta se “Vraćam se Zagrebe tebi”, i odmah se svi raznježe i hitaju šolde njemu u Škodu od Općine Buzet. Možda upali. Sa crekvama je.
Vrijeme je za Izbore!
Istrom su se ljudi vozili prije nego su ih granice razdvojile. Ceste su izgrađene prije ovih novih. Neke od Rima, neke od Austrije, neke od Italije ali i neke od Tita. Ove Nove pri svojem kraju, trenutno zahvaljujući Slovencima nude zastoje od 3 sata, stare nude vožnju od 2 sata. Što biramo?
Vrijeme je za izbore kojim cestama dalje! Zašto bi turisti štrulavi stajali kod Brtonigle dva sata prema Sloveniji ili od Lucije prema Sečovju do Plovanije ili Kaštelu, kada mi pametni imamo ideju, plan i model kako ih informirati da se dva sata voze i u isto vrijeme stignu bilo da dolaze ili odlaze. I još će upoznati ljepote hrvatske Provanse, istarske Toskane. Mi taj prekrasni kraj nazivamo “Gornja Bujština”, “Ćićarija”, “Šavrinija”, “Kras”. Jer javno je objavljeno: “Slovenci neće autoceste prema Istri i Rijeci izgraditi još deset godina”.
Skrenuti ćemo putnike ljeti iz slane vruće doline Dragonje, Sečovja, pozvati ih da starim istarskim cestama u isto vrijeme stignu na svoja odredišta Cittanove, Rapca, Vrsara, Poreča, Rovinja, Pule i Medulina. Neka turisti biraju! Dobiti će aplikaciju “Go to Istra-Istria”. Jednom kada prođu granicu, imaju prilaze autocesti Ipsilona budućeg Iksa gdje god hoće, od Lupoglava, Cerovlja, Pazina, Buja i Nove Vasi, i onda ugodno mekanom asfaltnom podlogom do odredišta… A i tu imaju izbor ako žele dalje rimskim, austrijskim i talijanskim starim putevima…
Zato, pripremimo se za sezonu 2026. Neka turisti biraju!
R.M.
