Ni prva ni zadnja, još jedna u nizu, vrijedna zaposlenica pod pazinskom gradskom vlasti, dala je otkaz čim je dobila priliku da se zaposli na drugom radnom mjestu. Nije izbačena, dobila otkaz, ali je izgurana. Sama je dala otkaz.
Radi se o vrijednoj direktorici Turističke zajednice središnje Istre, Sanji Kantaruti koja je iz rodne Pule svaki dan, osam i pol godina, putovala u Pazin gdje je pokrenula čitav niz novih turističkih manifestacija i projekata. Sada je postala pročelnica ureda gradonačelnika Pule Filipa Zoričića i Gradskog vijeća Pule i ne bi trebala žaliti s obzirom da je išla na funkcionalno više mjesto, ali žali.
Osam i pol godina nije mali period i iza nje se vide rezultati. Morala je ispočetka lavirati između ostataka građanske inicijative “Naš potok” koja se pretvorila u političku opciju koja zagovara stranku Možemo, koja je na kraju i dobila vlast s težnjom da se konačno skine IDS koji je vladao gradom od 1993. i nije donio mnogo toga dobroga, i između realne turističke promocije onoga što Pazinština ima.
Tu su se naročito sukobili oko toga trebala li ili ne promovirati prirodne bisere poput Zarečkog krova i sličnih. Tu je među ostalim (recimo Radenko Sloković kao bivši direktor TZSI) posebice bila aktivna trenutna pazinska gradonačelnica Suzana Jašić koja je, kako su neki mediji svojedobno (možda i zlonamjerno) objavili, zamislila da su neke lokacije na Pazinčici njena privatna plaža. Činjenica je da je danas, u doba interneta, nemoguće zaštiti takve “objekte”, ali određeni militantni “ekološki” aktivisti su u svom bunilu smatrali da se to može. No, čujmo nju.
-Doživjela sam nerazumijevanje i usputnu komunikaciju od pazinske gradske vlasti, iako mi kao TZSI sufinanciramo većinu događanja na Pazinštini. Čim nema kvalitetne poslovne ni ljudske komunikacije jako je teško funkcionirati, i naravno da to smeta kada želiš dobro obaviti svoj posao, kaže Kantaruti.
Kakvu bi komunikaciju smatrala optimalnom i primjerenom?
-Onakvu kakvu sam imala od ostalih 8 općina (osim Pazina pod ovu TZ spada još 8 općina središnje Istre) koje pripadaju TZSI, gdje sam imala komunikaciju i suradnju gotovo 0-24 i uvijek otvoreni i transparentni, i kada se nismo slagali u nekim pitanjima uvijek bismo ih riješili na obostrano zadovoljstvo. Nažalost posljednjih godina to nije bilo u Pazinu, odgovara Kantaruti.
Na koji se način to manifestiralo?
–Mnogi neodgovoreni pozivi i poruke od strane TZSI prema gradskoj upravi.
Kakva je bila komunikacija s gradonačelnicom?
-Pa nije je bilo baš previše. Neki dan sam ju zvala da joj javim i osobno da odlazim iz TZSI, prije toga čule smo se svega nekoliko puta, uglavnom na moju inicijativu, dok je komunikacija s preostalih 8 načelnika bila gotovo svakodnevna i obostrana, veli Kantaruti.
-Stvarno volim središnju Istru, baš volim ljude u Pazinu, volim Pazin, zavoljela sam ga, dobre i poštene ljude, i jako mi je teška bila ova odluka. U oproštajnom razgovoru s načelnicima, vijećem i ostalima s kojima sam surađivala istaknula sam da bih voljela da se nastavi ovakav rad i suradnja kakav smo cure iz ureda i ja imale, kaže (u TZSI uredu su još zaposlene Daniela Ritoša i Tina Bertetić op.).
Kakvu je situaciju zatekla prije 8 i pol godina?
-Nitko se baš nije gurao da preuzme ulogu direktora. Bio je financijski kolaps, sustavno je TZSI bio pred rasformiranjem, jer su općine htjele izaći zbog nefunkcionalnosti i nereda kojeg sam zatekla. Trebale su mi dvije godine da samo posložim financije, ali i apsolutno sve ostalo jer praktički ničega nije bilo, pa ni primopredaje dužnosti i dokumenata. Nije bilo nikakvih promotivnih materijala, opreme, ured je bio nedoličan ulozi koja je namijenjena jednom uredu TZ-a… Stvarno smo se “ubili” svi zajedno da to dovedemo u red, kaže nam u razgovoru te dodaje da je dobilo mnoštvo poruka podrške i žaljenja zbog odlaska te da to zaista cijeni od srca, da je njen trag i trud ipak ostavio traga.
-Bila sam stvarno dostupna 0-24, da li je blagdan, neradni dan, kadgod, jer to je takav posao, javna uslužna djelatnost koja mora biti dostupna, ističe.
-Turizam puni proračun, ali za središnju Istru sam se trudila da ne bude previše komercijalan i zato sam je izbrendirala kao Autentičnu Istru, jer želim da takva ostane i dalje. Toliki trud i rad. Za to sam dala osam godina svog života iz srca…, kazala nam je emotivno Kantaruti.
Treba naglasiti da je imala još dvije godine mandata za odraditi, ali je odustala prije toga.
-Ne znam ni sama više koliko smo projekata napravili, od označavanja i uređivanja staza, jačanja outdoor infrastrukture, digitalni nomadi “Živi i radi u središnjoj Istri”, centi za posjetitelje (Kuća za pršute u Tinjanu, Kuća kobasica u Svetom Petru i Kuća vina u Gračišću), zatim kamp odmorišta, dva kampa, gastronomije, brojne nove manifestacije sam pokrenula…, kaže.
Koje gastro manifestacije?
–Dani mednih delicija, Šetimana fritaja, Jesen na pijatu, Draga nam je zima dok kapuza ima, Dani destilata središnje Istre, odgovara na direktno pitanje dodajući da su napravili brojne video i tiskane promotivne materijale, te udružila susjedne TZ-ove u zajedničke projekte (Buzet, Žminj i Barban).
Zatim spominje edukacije za iznajmljivače, ugostitelje, za učenje stranih jezika, storytelling edukaciju za OPG-ove. Ističe vrlo važnu suradnju s institucijama raznih upravnih odjela Istarske županije, Hrvatske turističke zajednice i Ministarstvom turizma radi čega je došlo do financijske podrške na projektima.
Sada se nalazite na novom radnom mjestu. Pročelnica gradonačelnika i Gradskog vijeća Pule. Što očekujete?
-Ne bojim se posla, volim raditi. To je svakako novi izazov kojem se veselim. Vraćam se u Pulu. Želim poboljšati što budem mogla, bit će to nešto širi djelokrug posla od dosadašnjeg, ali veći dio sam to i radila dosad, od odnosa s javnošću, EU projekata, protokola, upravljanja projektima i ljudima…
Tko je bio prije na tom radnom mjestu?
-Koliko znam na tom mjestu je bio Darko Tumpić (Pazinac, bivši direktor pazinskog Spomen doma op.n.), ali bio je javni natječaj i dobila posao i to zbog svog radnog iskustva i znanja, no priznajem i meni je sve to zajedno došlo naglo i da, jako će mi nedostajati središnja Istra i njeni, ma moji zapravo ljudi , zaključila je Kantaruti.
