Molitva je borba. Ljuta borba. Treba izdržati u toj borbi iz dana u dan – i kad smo gore i kad smo dolje. I kad nam ide i kad ne ide. Kad nam se da i kad nam se ne da. U suhoćama. Potištenostima. Tjeskobama. Bezvoljnostima. Sumnjama. Razočaranjima. Iscrpljenostima. Rastresenostima. Ludilima. Zbrkama. Stresovima. Varkama sotone. Zavođenjima.
Katekizam Katoličke Crkve ima cijelo poglavlje s naslovom Borba molitve. Evo što kaže: Molitva je milosni dar i odlučan odgovor s naše strane. Ona uvijek podrazumijeva napor. Veliki molitelji Staroga saveza prije Krista, kao i Majka Božja i sveci s Njime, uče nas: molitva je boj. Protiv koga? Protiv nas samih i protiv Napasnikovih zamki, koji sve čini da čovjeka odvrati od molitve, od jedinstva s njegovim Bogom. Čovjek moli onako kako živi i živi onako kako moli. Ako neće postojano djelovati po Duhu Kristovu, ne može ni postojano moliti u njegovo ime. „Duhovna borba“ novog života kršćana nedjeljiva je od molitvene borbe.
Cijelo je to poglavlje kao najbolji motivacijski govor pred polazak u boj. Najprije se obračunava s pogrešnim shvaćanjem molitve. Molitva nije puko psihološko djelovanje niti napor sabranosti da se prispije misaonoj praznini. Ne može se svesti na obredne stavove i riječi. Nije gubljenje vremena u svijetu gdje je vrijeme novac. Glavu 2727. isplati se navesti u cijelosti: Trebamo se također suprotstaviti načinima mišljenja „ovoga svijeta“; oni prodiru u nas ako nismo budni, kao na primjer: da je istinito samo ono što se da razumski i znanstveno provjeriti (a molitva je tajna koja nadilazi našu svijest i našu podsvijest); k tome vrednote proizvodnje i zarade (a molitva je neproizvodna, prema tome beskorisna); ili putenost i bludnost, uzdignute kao mjerilo onoga što je istinito, dobro i lijepo (a molitva je „ljubav prema ljepoti“ – filokalia, žudnja za Slavom Boga živoga); i nasuprot aktivizmu – eto, molitva biva predstavljena kao bijeg iz svijeta (a zapravo, kršćanska molitva nije otuđenje od povijesti ni rastava od života).
Nije nam određeno da neprestano radimo, bdijemo i postimo, dok nam je zakon da bez prestanka molimo (Evagrije Pontijski). Ta neumorna revnost, kaže Katekizam, može doći samo iz ljubavi. Borba molitve protiv naše tromosti i lijenosti jest borba ljubavi ponizne, pune povjerenja i postojane. Često i žarko moliti moguće je čak i na tržnici ili u šetnji, te također sjedeći u svojoj prodavaonici – bilo kupujući ili prodajući – pa čak i kuhajući (Ivan Zlatousti). Ništa nije ravno molitvi; ona čini mogućim ono što je nemoguće, a lakim ono što je teško (Ivan Zlatousti).
Jedan od motiva da ustrajemo u borbi molitve je i pogled na nekadašnje borce. Bili su u ratu i sjajno vojevali. Kada je završio rat, mnogi od njih su se raskiselili. Sjede za šankom i ispijaju pive. Izgledaju pomalo otužno. Tako je sa svakim tko ne ustraje u borbi molitve. Ako nećemo umrijeti kao pobjednici – umrimo kao borci (Augustin). Iz borbe u borbu!
Šimun Antunovski
