ZAGREB
Pred sutrašnju sjednicu Sabora na kojoj će biti drugo čitanje prijedloga Zakona o obrani zastupnici Ivana Kekin i Marin Živković iznijeli su stavove koje će u raspravi zastupati Možemo.
Živković smatra da će uvođenje redovnog roka smanjiti obrambene kapacitete Hrvatske i to argumentira primjerom da se više neće provoditi dobrovolji vojni rok na kojem se najmotiviraniji vojnici sa sebi sličnim ljudima educiraju za put prema profesionalnoj vojsci.
Obavezni vojni rok temelji se, po Živkoviću, na kazni jer svi mladići koji po prigovoru savjesti neće ići na vojni rok mogu završiti na četveromjesečnom radu na asfaltiranju cesta, košnji trave i slično. I sve to za naknadu od 100 eura mjesečno. Ako imaju sreće i završe na civilnoj zaštiti također će biti manje plaćeni i obuka će im trajati tri mjeseca umjesto dva mjeseca. Pri tome neke kategorije ljudi kao što su primjerice svećenici ili sportaši ne moraju uopće iskazati prigovor savjesti da bi bili oslobođeni vojnog roka.
Živković kaže da će obavezno služenje vojnog roka odgoditi osamostaljenje mladih jer će kasnije izaći na tržište rada i kasnije će se odseliti iz roditeljskog doma. Uz to liječničke preglede neće provoditi država jer nema kapacitete za to. Većim dijelom to će preuzeti privatne poliklinike i možemo očekivati mnoge zlouporabe.
Možemo posebno smeta što će oni koji imaju završeno služenje vojnog roka imati prednost zapošljavanja u državnim ustanovama i to u odnosu na sve on koji nisu zdravstveni pregled uspjeli zadovoljiti, u odnosu na invalide i ono što je možda najvažnije u odnosu na žene. To je diskriminatoran zakon – zaključio je Živković.
Zastupnica Kekin usporedila je dva priziva savjesti koje je moguće ostvariti u našemu društvu – jedan je priziv savjesti za liječnike, a drugi je za vojsku. Ako imate priziv savjesti kao liječnik ne morate obavljati određenu zdravstvenu skrb.
Ako je u jednoj bolnici puno takvih onda se radi o institucionalnom prizivu savjesti jer cijela bolnica ne pruža određenu zdravstvenu skrb koja je zagarantirana zakonom, primjerice prekid trudnoće. Pri tome tih oko 60% liječnika koji prakticiraju priziv savjesti nemaju nikakvu reperkusiju, dobivaju istu plaću recimo, a oni koji nemaju priziv savjesti za istu plaću rade njihove poslove.
Oni koji se u vojsci pozovu na priziv savjesti iz vjerskih ili moralnih razloga bit će povrgnuti kontrolama, kaže Kekin, o tome će odlučivati povjerenstvo i na to nema žalbe već se može tužiti državu Visom upravnom sudu.
Ako povjerenstvo odluči da je priziv savjesti opravdan služit ćete dulje i bit ćete značajno slabije plaćeni i uz to bit ćete diskriminirani na tržištu rada kad se radi o državnoj službi. Pri tome su posebno diskriminirane žene. Poentirala je Kekin retoričkom figurom – žene uvijek izgube, u obrani se kažnjava priziv savjesti i diskriminira žene, u zdravstvu se nagrađuje priziv savjesti i diskriminira žene.
