…rodio se Antonio Scampicchio, odvjetnik, političar, ljubitelj starina i arheolog-amater (Labin, 5.X.1830. – Labin, 30.III.1912.). Zajedno s Tomasom Lucianijem i Antonijom Covazem tvorio je grupu koja se amaterski bavila arheologijom te pomagala sve što je vezano za starine istarskog kraja, stoji u natuknici Istrapedije koju potpisuju Maurizio Levak i Goran Prodan. Učestali su bili njihovi obilasci arheoloških lokaliteta na kojima su vršili iskapanja te je stvorena zavidna zbirka predmeta, koja će kasnije tvoriti prvu muzejsku zbirku u Istri. Njih su trojica imali bogatu korespondenciju s tadašnjim intelektualcima koje su informirali o otkrićima i objavljenim radovima, privlačeći i pozornost znanstvene javnosti. Scampicchio je bio i istaknuti političar. Izabran je u prvi saziv Istarskog sabora, u tzv. Dietu del Nessuno, a u više je navrata bio gradonačelnikom Labina između 1863. i 1906. Pored arheologije bavio se i geologijom, a utemeljitelj je prve muzejske zbirke u Istri, koju je otvorio u svojoj palači.
…umro je Mate Križman, klasični filolog i prevoditelj (Šivati kraj Žminja, 5.X.1934. – Zagreb, 14.VI.2019.). Doktorirao je 1984. temom Osobna imena na istarskim natpisima iz rimskog doba. U zvanje docenta izabran je 1985., izvanrednog profesora 1992., a redovitog 1997. Dužnost predstojnika Katedre za indoeuropsku lingvistiku obnašao je 1985.-96, a šefa Katedre za grčki jezik i književnost od 1992. do umirovljenja 2004., stoji u natuknici na Istrapediji koju potpisuje Robert Matijašić. Izučavao je srednjovjekovni i novovjekovni hrvatski latinizam, prevodio i kritički popratio više srednjovjekovnih statuta (pulski, dubrovački, zadarski, varaždinski), a bavio se i jezičnim tragovima u Istri na temelju latinskih i grčkih izvora (natpisa i tekstova). Objavio je knjige Antička svjedočanstva o Istri i Rimska imena u Istri: osobna imena na istarskim natpisima iz rimskog doba, i mnoge druge radove i prijevode.
…potpisan je Londonski memorandum 1954. godine (Memorandum o suglasnosti između vlada Italije, Ujedinjenoga Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i Jugoslavije o Slobodnom teritoriju Trsta), odnosno ugovor o granici i međudržavnim odnosima između Jugoslavije i Italije. Nastao je nakon Tršćanske krize i razriješio pitanje spornoga područja Slobodnog teritorija Trsta (STT). Memorandumom je ukinuta saveznička vojna uprava u STT-u, što je značilo da civilnu upravu u Zoni A preuzima Italija, a u Zoni B Jugoslavija. Londonski memorandum predvidio je jednakost u postupku prema nacionalnim manjinama, poštovanje njihovih nacionalnih prava i načela ravnopravnosti. Dogovoreno je uspostavljanje slobodne luke u Trstu i režima malograničnoga prometa, otvaranje konzularnih predstavništava u Trstu i Kopru, potvrđeno pravo na povratak stanovništva i zabranjene sve sankcije zbog prijašnjih aktivnosti oko Tršćanskoga pitanja. Francuska, Velika Britanija i SAD prihvatile su Memorandum i u svojim izjavama označile to rješenje konačnim. Međutim, Italija to rješenje nije dala na ratifikaciju parlamentu i nije ga držala konačnim. Narodna skupština FNRJ ratificirala je Memorandum. Problem pograničnih odnosa između Jugoslavije i Italije, odnosno mjesta koja su pripala Sloveniji, a bila su dio Zone A, riješio se tek Osimskim sporazumima, stoji u natuknici koju potpisuje Darko Dukovski.
