ZAGREB
Nenad Predovan, za one izvan Zagreba manje poznato ime, inače u vrijeme gradonačelnika Milana Bandića njegova desna ruka u političkoj stranci i potpredsjednik zagrebačke Gradske skupštine tijekom aktuualnog mandata, prometnuo se u svojim donekle starijim godinama u najviše rastućeg youtubera na stokajca kojemu gledanost raste iz dana u dan.
Slučajno smo naletjeli na njega odnosno da budemo precizni ponudio nam ga je “algoritam”, i onda smo se zalijepili. Svaki dan donosi vrlo aktualne, objektivne, ali kako sam kaže pomalo dramaturške sudove o zagrebačkoj, najviše hrvatskoj, ali i svjetskoj politici i događanjima u kojima koncizno, ali opet dovoljno široko progovara o stvarnosti koja nas okružuje. Uvijek u žiži događanja. U prvim grubim konturama ocrtali smo ga kao suverenista (domoljuba) socijalista, rijetka vrsta, što je naknadno neizravno i priznao, iako su takva određenja, naročito u današnjici vrlo teška za preciziranje.
Kontaktirali smo ga, vrlo ugodan sugovornik, i doznali da se radi o rođenom Puljanu, kao što je mnogo rođenih Istrana koji nemaju veze s Pulom, nego su tamo rođeni u rodilištu. Tako da riječ gdje je netko rođen ne znači da od tamo potječe. Predovan je od rođenja do srednje škole živio u Žminju. Žminjac, a nakon toga je pohađao školu u Rovinju, da bi otišao na studij u Zagreb i nikad se nije vratio u Istru, osim turistički. Ali ostala je ta jedna tolerantna crta s kojom se Istrani često pretjerano hvale, iako to baš nije tako crno-bijelo, kako bi se razlikovali od recimo goropadnijih Dalmatinaca. A baš on je Dalmatinac rodom.
Za prezime Radovan smo čuli, ali otkud Predovan?
Iz Vrsi kraj Zadra, moji roditelji su došli u Istru kao prosvjetni radnici “po dekretu” ranih 50-ih godina. Majka je s Korčule. Ali ja sam se rodio u Puli, tako da sam Istrijan. Međutim s vremenom sam postao Zagrepčanin. No, djetinjstvo u Žminju mi budi vrlo intenzivna sjećanja, taj čakavski bez(j)ački govor već dugo nisam govorio, ali me kao izričaj još uvijek oduševljava. Kako smo ljeti išli na ljetovanje u Zadar ili Korčulu, i onda bih zadobio nijanse njihovih govora, ali kad bih se vratio shvatio bih snagu baš tog žminjskog govora i još ga uvijek osjećam u sebi. Jezik formira svakog čovjeka. U Rovinju sam bio kratak period u srednjoj školi, pa me nije mogao formirati. Žminj mi je mnogo dublje ostao u srcu.
Kako ste osmislili svoj kanal?
-Zamišljam to napraviti na način na koji svi mi koje zanimaju društvena pitanja, malo iznad prosjeka, onako kako razgovaramo u kavani kad se sretnete sa znancima, prepričava se ono štgo se dogodilo jučer ili danas, takvu formu dnevničkog zapisa sam htio uvesti na štokajču i vidim da se to ljudima sviđa. Bavio sam se intenzivno lokalnom politikom, upoznat sam i zašto onda ne bih stavio to na youtube. Pokazalo se da ima interesa. Postao sam najbrže rastući mali kanal na youtubeu u Hrvatskoj.
Kako to znate?
-Išao sam usporediti koje vode privatne osobe, ne velike medijske kuće, nego putem određenih internetskih alata (naveo je koje, ali nećemo navoditi… op. n.), i ondje sam vidio da sam najviše rastući u zadnjih 6 mjeseci. Mislim da sam pronašao određenu nišu i zasad se baš ne mogu požaliti.
Ako sam dobro shvatio, vi se niste bavili novinarstvom u prošlosti?
-Da, nisam se nikad bavio novinarstvom, završio sam filozofski fakultet smjer književnost i filozofija, te sam se bavio pisanjem uglavnom fiktivna književnost, međutim, nikad dovoljno vremena za to. No, barem četiri puta na tjedan idem u knjižnicu i prolistam sve novine. Tada biram one stvari koje ostave dojam važnosti na mene. Čak i jedna rečenica može biti okidač, i onda krenu misli. Listanje novina je zapravo dosta zahtjevna stvar. Često me povuče rubrika kultura, međutim, to za moj kanal nema neke vrijednosti. Pokušao sam, ali ne ide.
Da ne zaboravimo, vi imate čin brigadira Hrvatske vojske?
-To mi je jedan lijepi period života, jer sam vidio kako se razvija cijela grana oružanih snaga, odnosi s NATO-om. Nikad toliko nisam putovao u životu.
U kojem ste dijelu oružanih snaga bili?
-Nakon rata sam bio u personalnom (kadrovskom op.) dijelu, ali uvijek u zapovjedništvu, pa sam tako bio vojni izaslanik u Bosni i Hercegovini. To je bio vrlo zanimljiv period. A kasnije, po umirovljenju, sam se počeo baviti europskim fondovima, zgodan džeparac se mogao zaraditi. I onda me zel Bandić i rekao, čuj, idemo osnovati stranku i idemo na izbore, a kako sam se znao s Bandićem iz 1997. onda sam pristao. Osnovali smo tu stranku i doživjeli smo nevjerojatan uspjeh na izborima. Mislio sam da nitko ne može ponoviti taj uspjeh, ali ipak je Tomašević (Možemo!). Bandić je osvojio 190 tisuća glasova, a Tomašević 200 tisuća.
Milan Bandić je nizao mandate, a da li očekujete da bi to mogla Tomaševićeva stranka?
-Ako me pitate kao analitičara lokalnih izbora, onda ću vam reći da nema šanse da ponovi ni blizu takav uspjeh, ali isto tako se radi o jako dobro organiziranoj stranci i sigurno ide u drugi krug. No, mnoge stvari rade jako loše i to građani vide. Kada se uspoređuje Bandićevo vrijeme i ovo sada vidi se silna razlika u brzini realizacije projekata.
Znate li da stranka Možemo! ima vlast u Zagrebu i samo još u jednom gradu u Hrvatskoj. Mala pitalica – u kojem?
-Hahaha, pa znam. U vašem gradu, u Pazinu. Pratim ja sve to.
Zasad smo ovdje zastali, jer internetska forma ne traži duge dijaloge, ali zasigurno će se za ovog čovjeka još čuti. I na našem portalu bonton.hr s kojim je počeo surađivati.
Pogledajte galeriju fotografija
