PIŠE: grupni voditelj Instituta za grupnu analizu prof. Lidija Košir
U posljednje vrijeme gotovo svakodnevno susrećemo osobe koje se bore s napadima panike. Najčešće to čine same, bez stručne podrške, i nažalost – na načine koji dugoročno mogu dodatno štetiti. Sve češće ti napadi pogađaju mlade ljude. Pitanje koje se prirodno nameće jest: Zašto?
Svi ljudi doživljavaju anksioznost.
Anksioznost tumačimo kao zabrinutost, unutarnju napetost, tjeskobu – osobito u izazovnim i stresnim razdobljima. No, kada takva stanja postanu učestala, intenzivna i teško ih je kontrolirati, govorimo o anksioznom poremećaju. On često uključuje iznenadne valove snažne nelagode ili straha, koji dosežu vrhunac u roku od nekoliko minuta – tada govorimo o napadu panike.
Napadi panike ozbiljno narušavaju svakodnevno funkcioniranje. Ograničavaju individuu u obavljanju obaveza, sprječavaju odlazak na određena mjesta, susrete s ljudima ili jednostavno – sprječavaju da se živi i diše slobodno.
Ne pišem ovo kako bih secirala simptome, već da zajedno otvorimo prostor za razgovor o mentalnom zdravlju. Kako bi prepoznali kada nam je potrebna pomoć, kako bi skinuli stigmu s traženja podrške, i možda najvažnije – kako bi osvijestili da nikada, ama baš nikada nismo sami.
Temelj svakog mentalnog zdravlja počinje sa zaustavljanjem.
Zaustaviti se i malo upoznati sebe. Promatranjem sebe i vlastitih obrazaca ponašanja prepoznat ćemo koji nas obrasci iscrpljuju i odvode u kroničnu tjeskobu. Važno je postaviti si pitanja: Što želim odbaciti? Što mogu promijeniti? Što mi više ne služi i mogu li to ostaviti?
Život je zahtjevan – i kada je pun ljepote i radosti. Nerijetko nas razočaravaju njegovi ciklusi, a budućnost djeluje neizvjesno. Mediji svakodnevno hrane osjećaj nesigurnosti i opasnosti, što dodatno nagriza naš osjećaj unutarnje stabilnosti.
Zato je danas važnije nego ikada – stvoriti vlastitu sigurnu bazu.
Sigurna baza nije samo stabilan posao ili financijska sigurnost, iako su i one važne. To su odnosi. Ljudi kojima možemo vjerovati, s kojima se osjećamo viđeno, prihvaćeno, potaknuto. Sigurna baza je emocionalno sigurno okruženje koje nas podržava da budemo to što jesmo, čak i kad nismo “najbolja verzija sebe”.
U isto vrijeme, važno je znati prepoznati toksične odnose – one koji nas iscrpljuju, omalovažavaju i guše. Ako ih već ne možemo izbjeći, možemo barem svjesno smanjiti njihov utjecaj.
U tom kontekstu, za neke kontroverzni, dr. Gábor Maté ističe: “Anksioznost nije bolest, nego poruka. Ona ne dolazi iz ničega – dolazi iz neprerađenog iskustva, iz osjećaja nesigurnosti, iz zanemarenih emocija. I sve dok ne poslušamo što nam govori, ponavljat će se”.
Zato je važno učiti slušati – sebe i druge. Jer mentalno zdravlje ne mora biti usamljen proces. U sigurnim odnosima, podržavajućem okruženju i uz stručnu pomoć – može postati put prema slobodnijem, ispunjenijem životu, gdje se uči biti nježan prema sebi.
Voljeti sebe, prihvatiti sebe kako bi mogli u punini prihvatiti druge i voljeti one koje susrećemo na putu života.
