Velik je teret živjeti u pokvarenoj okolini. Stalno se susrećemo s ljudskim zlobama i podvalama. Slušamo laži i gledamo grozne stvari. To nam dojađuje i baca u mrak. Mnogi zbog toga padaju u očaj i sami se prepuštaju pogubnom utjecaju lošeg društva. Isprva se groze takvih stvari, a kasnije ih čine s istim žarom.
Svi se pitamo kako se ponašati u takvoj situaciji. Kako neutralizirati negativni utjecaj sredine? Kako se nositi s tolikim zlom koje se namnožilo svuda oko nas? Jedno je od sredstava zasigurno to da se bavimo vlastitim zlom, onim koje mi činimo i koje nas iznutra grize. Kada spuštamo pogled na svoje podlosti, izopačenosti, laži, prevare, pronevjere, krađe, nevjernosti i tako redom, amortiziramo snagu onoga zla koje izvana utječe na nas. Ako smo umišljeni da smo sami čisti, teže nam pada tuđa nečistoća. To je spontana reakcija.
Zamislimo da se s izglancanim cipelama i izglačanim hlačama uputimo blatnim putem. Svaki bi nas korak bolio. Suprotno od toga, ako se uputimo s nečistim cipelama i zgužvanim hlačama, možemo čak i uživati u blatnoj stazi. Naša se nečistoća nekako ljubi s onom vanjskom.
To ne znači da trebamo biti zli da bismo lakše podnosili tuđu zloću. Dovoljno je da smo svjesni svoje zloće koja već jest u nama. Zlo treba izbjegavati u djelima i mislima, ali ne u spoznaji i sjećanju. Mnogi od pustinjskih otaca gotovo nisu primjećivali zloću ljudi oko sebe. Toliko su bili okupirani vlastitom zloćom i kajali se za nju da im je tuđa zloća izgledala poput nekih beznačajnih mrlja.
Sv. Pavao stalno je pozivao braću da se ne drže boljima od drugih. Ne umišljajte si da ste mudri! (Poslanica Rimljanima). Nikakva umišljenost niti suparništvo. Druge smatrajte višima od sebe! To će reći – smatrajte ih manje zlima od samih sebe. Manje podlima. Manje požudnima. I tako redom. I gle čuda – taj opaki i zli svijet polako gubi snagu da nas muči i pritišće.
Sve su ovo samo lijepe želje ako nas ne rasvijetli i ne ojača sila odozgor – Duh Sveti. Samo nam On može otkrivati našu zloću, a da nas istodobno ispunja mirom i zadovoljstvom, dobrotom i pravednošću. Tu ne pomaže obična matematika. Tu je na snazi ona viša matematika, ona nebeska, ona u kojoj se spajaju suprotnosti. Nikola Kuzanski govorio je da je u Bogu coincidentia oppositorum – jedinstvo suprotnosti.
Lako je što su mi cipele čiste. Duša mi je ogrezla u opačinama. Smiluj mi se Bože po milosrđu svome!
Bez božanstva tvojega / čovjek je bez ičega / tone sav u crnom zlu.
