• Istra
• Priče iz Istre
• Vijesti
• AUTOR: Anđelo Dagostin

BORUT

Teške posljedice rata, pitomog su Aleksa Pankera (Aleksij Sergo) nagnale da zagušene i bučne riječke ulice zamijeni s arkadijskom idilom zaseoka Kosovija između Boruta i Lupoglava na Pazinštini.

Nije to Kosovija i Metohija, nego je selo dobilo ime po prezimenu Kos, kako se i Aleksova baka prezivala, dok je djed bio iz obližnje Lesišćine. To je bila prilika da se Aleks iz riječke aglomeracije (kasnije u selu Rukavac) vrati u mirni, depopulirani dio Istre u kojem se 8-9 godina bavi ovčarstvom. Taj način života ga smiruje, iako i dalje boluje od nesanice (neorganska insomnija, PTSP), ali pita se kako bi mu teško bilo da je nastavio živjeti u gradu.

Idealist je bio i 1991. godine kada se kao momak od 22 godine javio kao dragovoljac za obranu Hrvatske. Na branik domovine stigao je iz Amsterdama gdje je tada mladenački boravio, te odmah upućen na ličko ratište (Lički Ribnik, 118. brigada). “Taj povratak iz Amsterdama pa na bojišnicu mi je vjerojatno i najveća greška u životu. Sad kad vidim, i da san bolan, i da ne spin…”, kaže. O tome bi se mnogo dalo govoriti s obzirom da je u ratu bio 4 godine, međutim, danas je tema ovčarstvo. No, ipak nekoliko informacija o njegovom ratnom putu. Kasnije je bio na zadarskom ratištu (Prkos, Smrdelj) i u Hercegovini, te konačno opet Lika. Bio je na početku običan vojnik, pa izvidnik diverzant, pa zapovjednik izvidničko-diverzantske skupine, pa zamjenik zapovjednika satnije i zadnja funkcija mu je bila referent vojne obavještajne službe u zapovjedništvu 138. brigade.

I na kraju postao SS-ovac?, šalimo se.

-Na kraju san bi SS-ovac, jer su bili preimenovali Vojnu obavještajnu službu u Spoznajnu službu, tako da sam postao pravi SS-ovac, smije se Aleks.

Posebno je zadovoljan što je praktički sam napravio štalu. Skroman kakav je po prirodi, sam kaže da je neko vrijeme radio kao pomoćni zidar, te tako dobio zidarsko iskustvo koje mu je bilo dovoljno da se sam upusti u takav projekt. Živi s nevjenčanom suprugom Brankom. Prethodno je držao ovce na Učki, u jednom izoliranom zaselku, bez iskustva, pod teškim klimatskim uslovima (snijeg), i kaže da to nije dobro završilo. Na kraju je da spasi što se spasiti dade prodao cijelo stado ispod cijene. No, nije odustao.

-San zaključi da ipak nisan više za takove zahvate (kaže za gradnju štale), magari otrok da mi dodaje stvari, ali sam je teško. Iman tu nekoliko pašnjaka, i sad kako je zateplilo ću ih početi puštati vani (ovce). Iman i traktor, to san preko samozapošljavanja za branitelje se bi prijavi, kaže Aleks koji nas je ugostio u svojoj kući.

U tom selu, bolje reći zaselku, u istoj zgradi, ali odvojeno živi još jedna 84-godišnja gospođa. Ispod živi, zapravo kao vikendaš, klavijaturist od poznate riječke punk-rock grupe Parafi, i dalje u nastavku još povremeno jedna obitelj koju nazivaju “Nemci”. I još je jedna kuća, ali razdvojena od ovog zaselka, ali valjda žive u Kraljevici pa povremeno dođu.

-Razlika je po ljeti kad je paša i po zimi kad je nema, ja ih držim u “pastiru”, ne idem s njima naokoli. Prvo postelja, pa dat im pit, dat im jist, a navečer isto, vajk ih pobrojit, i pošlatat, kaže Aleks.

Što bi to bilo pošlatat?

-Pa kako ih janjci cikaju nastanu rane na cikama. To se kod mene baš nije dešavalo, ali treba provjeriti da li su im cike u redu da ne bi došlo do neke infekcije odnosno mastitisa. A po ljeti im dodatno malo uvijek stavim sena u jasle da imaju. Voda je bitna svaki dan, naglašava. Trenutno s janjcima ima 28 jedinki. “Jedanaest mama, 16 janjci i jedan praz”, eto. “Praz je sam u štali, jer bi je zmlati ovcu, naročito ako ne more pobjeći. Tako san osta bez dve ili tri ovce”, pojašnjava.

S mlijekom se ne bavi, jer se ne radi o muznim ovcama. “Ionako nemam vremena, još da moram musti i delati sir, ne bin stiga, radni dan bi mi traja 24 ure”, kaže. Meso proda sam, na početku nije sam klao, već je imao stručnu pomoć, ali s vremenom se naučio i na to. Je li ima OPG?

-Nemam OPG nego SOPG – to znači samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo. Ni sam ne znan ča to znači (hahahha, smije se), to su mi tako preporučili, kaže. Kad se ovce obole, kad imaju proljev, često koristi drveni ugljen koji mnogo pomaže. Pred nekoliko godina dogodilo se da su ovce dobile temperaturu i uginule u jednom danu, u nekoliko sati, unatoč savjetima i intervencijama veterinara. Česti su blizanci kod janjadi, znaju se izleći i vrlo mala janjad koja najčešće ne preživi, bude tu i da ovca terminira poneko janje. Životinjski svijet. “Poče san odabirat na način da se ovca ojanji sama i da je janje lepo i velo”, kaže Aleks na pitanje koga pušta od jančića. “Srne, jeleni i divlje svinje, vukova tu nema”, odgovara na pitanje o opasnostima za ovce.

Nalaze se na području Općine Lupoglav, ali poštanski broj je Cerovlje.

-Ne tende nas ni jedni ni drugi, umesto da nas tende oboje, zaključuje Aleks.

Ovo selo je doživjelo više punk-rock koncerata. Svirali su lokalni bendovi, ali ipak dosta poznati onima koji su se kretali u tim krugovima: Sida, Cirkus, Biklon Z, Greenfly, Bez identiteta, i još jedan kojeg se nije mogao sjetiti (možda Alarm). Kosovija je primila više bendova od nekih klubova. Zanimljivo selo.