PULA
Dobili smo puni govor, sada ogorčenog predstavnika talijanske zajednice u Istri Ennija Forlanija iz Vodnjana, kojeg ćemo u cijelosti prenijeti. Smatra lažnim da je upotrebio riječ genocid za stradanja talijanskog naroda na području Istre tijekom Drugog svjetskog rata. Naime, zbog toga je pulski gradonačlenik Peđa Grbin napustio današnju komemoraciju za žrtve eksplozije na Veragaroli kraj Pule. O tome smo pisali ovdje https://bonton.hr/grbin-otisao-s-komemoracije-zbog-optuzbi-za-genocid/
Originalni tekst govora je na talijanskom, ali smo ga preveli na hrvatski. Objavljujemo ga u cijelosti da bismo pokazali da uopće nije korištena riječ genocid nad talijanskim narodom u Istri.
-Evo nas opet, kao i svakog ljeta, na obilježavanju apsurdnog masakra 18. kolovoza 1946. sjetite se s tužnom, ljudskom i suosjećajnom mišlju nevinih žrtava jednog sramotnog projekta. Apsolutno nepotreban i nezamisliv masakr ako nije uokviren preciznim planom etničko čišćenje i zamjena započela je protokom informacija tijekom Drugog svjetskog rata upravo završeno svjetsko prvenstvo. Znamo da je to bio dobro smišljen i isplaniran plan dokaz su riječi Milovana Đilasa u intervjuu za Panoramu 1991. gdje kaže (citiram) “Sjećam se da smo 1946. Edvard Kardelj i ja otišli u Istru organizirati protutalijansku propagandu. Da radilo se o tome da se Savezničkoj komisiji pokaže da su te zemlje jugoslavenske, a ne talijanske. Tamo bile su to demonstracije s transparentima i zastavama.” Inzistira novinar Alvaro Ranzoni i kaže: ali ne bila je istina! A Đilas: “Naravno da nije bila istina. Ili bolje rečeno bila je samo djelomična istina, jer su u stvarnosti Talijani bili su većina samo u naseljenim središtima, ne i u selima. Ali trebalo je navesti Talijane da bi otišli pod pritiskom svih vrsta i tako je i učinjeno.“
-Svatko može izvlačiti zaključke kakve želi, ali svakako ovaj tako gnusni i neljudski čin Vergarola je bila pokretačka snaga koja je razriješila sve nedoumice kod onih koji su još uvijek bili neodlučni ostati ili ne otići. Ostaje činjenica da zločini vode zločinima i da tragedija slijedi drugi da se jedan ekstremizam suprotstavlja drugom i da mržnja nikada ne donosi ništa vrijedno dobro, ali stvara apsurdnu osvetu i ovaj masakr je pridodan drugim provokacijama i zločinima potaknuvši uistinu veliku tragediju Istre i jadranske obale, odnosno egzodus gotovo svih njegovih stanovnika.
Nadalje je rekao: “Osobno sam uvjeren da se samo u demokratskom društvu mogu uživati ljudska prava i civila dostojnih svake osobe, proizlazi da su svaki fašizam i totalitarizam štetni i opasni boriti se i da se samo gradnjom mostova, a ne zidova civilizacija može nazvati takvom da traje postojati. Danas smo, nažalost, svjedoci opasnog pomaka prema apsolutističkom ponašanju, nacionalistički, šovinistički, rasistički i imperijalistički gdje su sukobi, pa i oni krvavi množe se diljem svijeta i tjeraju nas da ozbiljno posumnjamo u intelektualne sposobnosti onih koji vladaju. Pravedno društvo stoga, uz osiguravanje jednakog dostojanstva svim svojim pojedincima, također mora imati hrabrosti priznati svoje pogreške i pokušati ispraviti svoje pogreške čak i nakon mnogih desetljeća jer pravda nema vremenskih ograničenja”.
-Naša je regija širokih pogleda i intelektualna moderna koja je uspjela izboriti avangardnu poziciju utemeljenu na poštovanju međuetničkog i građanskog suživota i stoga, s njegovim institucijama prije svega, trebaju shvatiti sve prilike da se dokažemo pravednima, tolerantnima, pravednima, punima razumijevanja i također humanima sažaljenje nevinih žrtava svirepih i kukavičkih napada, a ne čekati, kao u ovom slučaju, osamdeset godina ispisati na nadgrobnoj ploči imena onih koji su izgubili živote za zločin koji leži uvrnute stvari koje su smislili. To bi također bilo pravodobno i veliko postignuće građanske ako je postignut dogovor da 10. veljače postane službeni dan sjećanja za sve povijesno naseljavanje teritorija talijanske nacionalne zajednice sankcionirati i formalizirati prevladavanje trenutaka političkog sukoba, kazao je Forlani.
-Unatoč tome, takve bi institucije također trebale dati dostojanstvo pojedincima koji su dali sve od sebe utješiti i pomoći nesretnim žrtvama takvog užasa kao što je dr. Geppino Micheletti, kojemu najiskrenije zahvaljujemo njegovom kirurškom radu koji je obavljao iako je znao da jest izgubio svoje najmilije: svoja dva sinčića Carla, 9 godina, Renza, 7 godina, svoju sestru, svog šogora i unuka. Naš prijedlog da se nova bolnica u Puli nazove njegovim imenom nije uzet u obzir nije uzeo u obzir ni regiju kao prvo, ni Ministarstvo zdravstva koje je, međutim, odstupilo savjetujući da na njegovo ime registriramo neki drugi prostor ili odjel koji ćemo sigurno preuzeti razmatranja i mi ćemo preformulirati pokušavajući odati pravo priznanje čovjeku koji je simbol samopožrtvovnost i profesionalna etika za ljudsku predanost u pokušaju spašavanja tolikih života nevinih.
-Da afera Vergarola još uvijek sa sobom nosi mnogo neprijateljstava i oprečnih mišljenja, što nadali smo se da ćemo biti definitivno uklonjeni, to pokazuje i priča o mladom Williamu Klingeru sunarodnjak, povjesničar i znanstvenik koji je također pisao i bavio se Vergarolom, a koji je ubijen pod vrlo čudnim i neobjašnjivim okolnostima u New Yorku 31. siječnja 2015. u 42. godini života, gdje je otišla istražiti američki vojni arhiv o ulozi zloglasne žene OZNA, politička policija komunističke Jugoslavije. I njemu treba dati prilično poštovanje sjećanjem na sve one novinare, profesore, političke aktiviste koji su ubijeni zbog predanosti iznošenju istine na vidjelo protiv zlouporaba, korupcije, uznemiravanja i ugnjetavanja vladari koji zbog svoje pohlepe i gladi za moći ljudski rod mogu odvesti samo u propast. Nekoliko imena za svih 342 novinara ubijena u posljednjih 25 godina samo u Europi poput Anne Politkovskaja je ubijena 2006., Daphne Caruana Galizia 2017. i Aleksej Navalni 2024.: a masakri za zgražanje, ali i za razmišljanje i reagiranje kako ne bismo izgubili dostojanstvo čovjeka besplatno, kazao je Forlani.
