Wilhelm Buntz bio je čovjek koji je počinio sto i pedeset kaznenih djela. Među tim su, uglavnom teškim kaznenim djelima, i dva ubojstva. Život mu je, već od prvih dana djetinjstva, bio pravi horor. Majka ga je ostavila na nekoj pustopoljini i otišla. Otac ga je neprestano premlaćivao, i to redovito u šumi da ljudi ne bi čuli dječje krikove. O njegovu životu možete pročitati u autobiografskoj knjizi Čovjek koji je pušio Bibliju. Potresna je. Tko zna njemački, može na YouTubeu pronaći razgovore s Willijem koji su još potresniji.
Dok je Willi bio u zatvoru, često je dobivao kaznu samice. U samici je mogao imati samo Bibliju. Preko čistača je dobivao duhan, ali nije imao papira. Za motanje su mu poslužile stranice Biblije od finog papira. To je famozni biblijski papir – vrlo tanak, a teško se kida. Willi je iz zabave i prkosa čitao stranicu po stranicu prije nego bi ih pretvarao u dim. Prkosio je i Bogu. Rekao mu je da ne postoji i da mu ništa ne znači. Dodao je da se ne želi obratiti, ali ako On hoće, neka radi što mu drago. I dogodilo se čudo. Willi se obratio. Čitanje Biblije neprimjetno ga je čitavoga promijenilo. Svi su to vidjeli u zatvoru, a glas se o tome, preko čuvara, pronio i cijelim tim krajem. Najviše su ga pogodile Kristove riječi: Vi ste svjetlo svijeta!
Budući da Willi nije teolog niti propovjednik, nego čovjek s ulice, bivši kriminalac i probisvijet, zanimljivo je njegovo razumijevanje tih Kristovih riječi. Na kraju knjige donosi dva događaja po kojima mu je Krist dao razumjeti što znači da je svjetlo svijeta. To nije zapovijed, nego opis! – kaže Willi. Nakon dugo vremena bio je pozvan svjedočiti svoje iskustvo obraćenja u jednom od zatvora. U tom se zatvoru zatekao čovjek koji ga je znao iz njegova bivšeg zatvora. Taj je čovjek bio osuđen na tri doživotne robije. Kad je Willi završio s iznošenjem iskustva, on mu je prišao i rekao:
– Willi, kad sam čuo da si postao pobožan, pomislio sam si: koja dobra predstava! Daj pet! Čim te otpuste, sve će opet po starom. Ali danas sam te gledao u oči. Prije ti je pogled bio leden, mrtav. Danas kad te gledam u oči, žive su. Vjerujem da se isplati razmisliti o tome o čemu si upravo pričao.
Drugi Willijev događaj tumači Krista koji je svjetlo svijeta. U psalmima čujemo molbu da nas Bog obasja svjetlom svoga lica: Lice tvoje, ja tražim, Gospodine! Svrni svoj pogled na mene i milostiv mi budi!
Willi je dobio dva sina. S njima je nastojao biti nježan i razgovorljiv jer ga je uništila nekomunikativnost i fizičko nasilje njegova vlastitoga oca (pomirili su se, otac i Willi, u šumi, na onom istom mjestu gdje je bilo sve grozno!). Međutim, kad je jednom mlađi sin napravio neku glupariju, Willi ga je kaznio tako da ga nije htio pogledati. Danima je okretao glavu od sinčića. Sin je jednom skočio na njegova koljena, uhvatio ga za uši i okrenuo njegovu glavu prema sebi. Viknuo je:
– Tata, pogledaj me!
Tada je Willi još bolje razumio što znači biti svjetlo svijeta. Osvjetljavati svjetlom milosrdnog i dobrostivog pogleda.
