Lijepa naša Hrvatska, zemlja sporih reforma i još sporijih vlakova. Krajem 2024., Vlada se sjetila mladih i odlučila: “Ajmo im dat besplatan prijevoz!” jer tko ne bi htio gratis kartu za vlak koji kasni tri sata? Sve što ti treba je posebna “pametna” kartica HŽ-a. Čini se jednostavno.
Ali onda dođeš ti, student iz Zagreba koji treba do Pazina. Tvoje putovanje nije prijevoz, već odiseja i psihološki test izdržljivosti. Možeš se voziti minimalno 5 sati i 46 minuta, a ako baš voliš izazove možeš se voziti i do 20 sati i 23 minuta. Doslovno cijeli dan i noć.
Prvo ideš na Glavni kolodvor u Zagrebu. Pa do Ogulina. Pa čekaš. Pa do Rijeke. Možda i prespavaš. Ako si dovoljno sretan i veza ti se ne raspadne (kao i živci), možda uloviš vlak za Pazin.
Cijelo to putovanje traje, recimo… pet, šest sati. Ako te sreća pomazi. Ako ne, tvoj dolazak u Pazin može biti klasificiran kao povijesni trenutak, poput dolaska Rimljana. Na kraju, više nisi student, postao si penzioner. Dobra vijest? Opet imaš pravo na besplatan prijevoz.
I sad zamisli za to si zahvalan. Jer “besplatno je”. Da, prijevoz je besplatan, ali put traje dulje od jednog semestra.
Na kraju, država ti daje kartu, ali ti ne daje vrijeme, živce ni razlog zašto bi išao vlakom, osim ako ti je hobi patnja.
