BILJEŽNICA ROBERTA M.
Nikada talijanski političari koji su upravljali Italijom prije pedeset godina da su znali, ne bi potpisali Osimske sporazume.
Predsjednik Republike Italije, Giovanni Leone, premijer Italije Aldo Moro, predsjednik Regije Furlanija-Julijska krajina, Antonio Comelli, i gradonačelnik Trsta Michele Zanetti te davne 1975. godine NE BI poduprli potpisivanje Osimskih sporazuma da su znali da će se Jugoslavija raspasti 1990. godine, petnaest godina kasnije.
(1977. godine, tri godine prije Titove smrti, sporazum su ratificirali parlament Italije i skupština Jugoslavije).
Tim potpisima je riješeno osim teritorijalnih, nacionalno pitanje sigurnosti Slovenaca “na Obali” kako je Oni sve više danas zovu, a za nas je to još “Primorska”. Legalizirano im je useljenje u prazne kuće i stanove “ezula” koji su spašavajući živu glavu teretnim brodovima, čamcima i raznim prijevoznim sredstvima napustili prostor gdje su se rodili od Portoroža do Lazareta. To je bila surova stvarnost istarskih previranja u Dvadesetom stoljeću dva velika rata u kojemu su na kraju, na 95% prostora Istre pobjedili “Šćavi”. Muggia /Milje s dva brega okolo, je pripala Italiji. Koga interesiraju detalji i sastav stanovništva Pirana prije Prvog svjetskog rata, neka surfa…Iznenaditi će se. Ali, pustimo to. Pobjednici kroje granice, tako je i danas.
A kada smo kod – danas, demokracija je pokazala svu svoju slabost gdje partije, stranke biraju ambiciozne političarke i političare koje/koji nemaju uz sve akademske titule elementarno poznavanje suvremene istarske povijesti. Od tih i takvih osoba sada očekujemo da uz pripadajuću dnevnicu, službenim vozilom ili vlastitim, uz nadoknadu putnih troškova odu u Piran, Kopar, Ljubljanu i razgovaraju, jer dobro su plaćene/plaćeni za dijalog u miru kojega im je stvorio “Zagorec na bijelom konju” kada je kod Postojne postrojio pobjedničku vojsku koja je za manje od jednog dana mogla do ušća Soče ako zatreba čizmom to riješiti…
Političari! Radite svoj posao!
Pozivam istarske političare, saborske zastupnice i zastupnike, naše istaknutije eurozastupnike, veleposlanika Republike Hrvatske u Sloveniji, ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, veleposlanika Francuske u Ljubljani, Premijera Andreja i Predsjednika Zorana, RADITE SVOJ POSAO!
Slovenija od Hrvatske kupuje vodu! Ok
Naftu od Janafa! Ok
Plin sa LNG Krk! Ok
Slovenci kupuju nekretnine u Hrvatskoj! Ok
Slovenci su naši najbolji turisti! Ok. Cijele godine se motaju po Istri i primorskim otocima: Krku, Lošinju i Cresu a samo kratko u špici se spuštaju do Mljeta. Ok.
Je li jasno?
Slovenija mora izgraditi u najbržem mogućem roku 13 kilometara Izola-Sečovje-Plovanija europski koridor autoceste gospodarstva i turizma Istre! Je li jasno? Slovenija mora izgraditi u najbržem mogućem roku autocestu Postojna – Ilirska Bistrica europski koridor razvoja gospodarstva Rijeke! Je li jasno? Birani ste da radite svoj posao! Je li jasno? Spavajte u Piranu, Izoli i Ljubljani, i ne vraćajte se praznih ruku! Što radi Bina-Istra? Što radi Veleposlanstvo Francuske u Zagrebu i Ljubljani? Znam kako bi to mudri Zagorec (1892-1980) riješio nakon ispijenog deca motovunskog terana, jednog dima havanske cigare…
Blok sat – produžna nastava za istarske političarke i političare:
1943. – Kapitulacija Italije
Fašistička Italija kapitulira.
Saveznici i “preobraćena” Italija odmah ne priznaju Titovu vlast u Istri, pa počinje napetost i teritorijalni spor.
1945. – Kraj Drugog svjetskog rata
Titova vojska ulazi u Trst (1. svibnja 1945.), dolazi do Monfalconea (Tržiča), ali nakon pritiska Saveznika mora se povući. Dogovorom od mjesec dana kasnije, lipnja 1945. uspostavljena je privremena granica, s dvije zone:
Zona A – Trst i okolica, pod savezničkom vojnom upravom (SAD, UK);
Zona B – jugoistočni dio Istre, pod jugoslavenskom vojnom upravom.
1947. – Pariški mirovni ugovor
Stvoren je Slobodni teritorij Trsta (STT), zamišljen kao neutralna, samostalna država pod zaštitom UN-a. No, ta država nikad nije zaživjela jer se zapadne sile i Jugoslavija nisu mogli dogovoriti oko guvernera.
1954. – Londonski memorandum
Privremeni sporazum između Italije, Jugoslavije, SAD-a i Velike Britanije.
Dogovoreno da:
Zona A (Trst) ide Italiji,
Zona B (sjeverozapadna Istra) ide Jugoslaviji.
Time je Slobodni teritorij Trsta prestao postojati, ali formalna granica nije bila priznata i stanje je i dalje bilo “privremeno”.
1960-e – Gospodarsko i političko približavanje
Nakon NE Staljinu i smirivanja odnosa sa Hruščovom, Jugoslavija se otvara prema Zapadu i gradi odnose s Italijom. Italija želi osigurati prava i odštete za svoje iseljenike iz Istre (tzv. esuli) što Tito prihvaća.
Počinju pregovori o trajnom rješenju granice.
1973.–1975. – Završni pregovori
Pregovori intenzivirani nakon posjeta predsjednika Italije Titu. Dogovoren je trajni sporazum o granici i gospodarskoj suradnji.
1975. – Osimski sporazumi
Potpisani 10. studenoga 1975. u mjestu Osimo, pored Ancona. Sporazume su potpisali ministri vanjskih poslova Italije i Jugoslavije.
Sporazumi su:
potvrdili granicu između Italije i Jugoslavije (danas granica Italije, Slovenije i Hrvatske), riješili pitanje imovine i odšteta, otvorili put gospodarskoj suradnji.
1977. – Ratifikacija
Sporazumi stupaju na snagu nakon što su ih potvrdili parlamenti obje države.
Time je službeno završeno pitanje granice na Jadranu i u Istri.
I finalmente besplatni “blok sat – produžna” za istarske političare:
Osimski sporazumi NISU zajamčili potpuno slobodan promet bez ikakvih davanja, ali su naglašavali potrebu nesmetane komunikacije i gospodarske povezanosti pograničnih regija (Istra, Trst, Gorizia (Gorica)). Zato bi se eventualna AKTUALNA rasprava o naplati autoceste mogla voditi samo u duhu tih sporazuma, odnosno ako bi se tvrdilo da pretjerana naplata ili nedostatak alternativnog puta „ograničavaju promet“ između regija.
To znači da po trenutnoj situaciji, stara i dobra državna slovenska besplatna cesta od benzinskog servisa i Casino Škofije na samoj granici s Italijom preko naselja Škofije do Bivja, pa preko Dekani na Bertoke, starom i odličnom cestom do Kopra, formalno-pravno naplata druge i nove autoceste NE KRŠI Osimske sporazume, jer postoji slobodan promet preko državnih cesta i regionalnih pravaca uz more, ne postoji odredba u Osimskim sporazumima koja zabranjuje naplatu prometnica.
I najvažnije, Osimski sporazumi se odnose na međudržavnu suradnju, a ne na cestarine unutar Slovenije i Hrvatske. I besplatna autocesta od Trsta do Monfalconea (Tržiča) je rezultat sporazuma gospodarskih interesa luke Koper, brodogradilišta Monfalcone i mreže od Sežane, Fernetiči prema tim mjestima, a ne kao dio Osimskih koje “kao” Italija poštuje što se protezalo po javnosti…
Profesor suvremene istarske povijesti:
R.M.
