Oštrica je sjevernoistarska kontinentalna ljekovita otporna žilava trava koja je prkosila željezničkim kompozicijama “Litorinama” s Fiat motorima koje su sve biljke uz prugu palile i spalile. Ali oštricu ne. Njezin korijen ju je kao Feniks uvijek uzdizao iz pepela.
Upravo je oštrica uz “moravu”, “šepre vivi” i “kršin” činila onu pravu smjesu koja se nakon košnje davala “hibridnoj“ ročkoj kravi kojoj su roditelji bili bik “Montafon” a mama autohtona istarska krava.
Nakon prvog svjetskog rata, dolaskom Italije, deset bikova je iskrcano prvo na Mlun, gdje lokalno stanovništvo nije bilo previše oduševljeno tim talijanskim manevrima pa su ih na kraju smjestili u Maruškiće. Bikovi su križani autohtonim istarskim kravama na Ročkom Polju, humskom Krasu, Nugli, Krkužu i Kumpanju. Montafonske krave su se zvale po američkoj Montani, koja je zemlja predaka tih bikova.
Trava Oštrica je kod košnje bježala od kose i jedino se na jutarnjoj rosi mogla normalno kositi. Krava u ispaši je nije voljela jer ju je bola ali pomješanu sa ostalim sijenom u jaslama nije imala izbor.
Nadmorska visina iznad 300 metara, kontinentalna klima, skromni tereni, suha i plitka zemlja, rodila je nevjerojatnu travnatu smjesu koju su ročkopoljske krave pasle.
Ročko Polje je između dva svjetska rata do sredine šezdesetih godina, imalo oko 400 grla, Kumpanj oko 300, Nugla oko 100. Krkuž sedamdesetak grla od čega pola volova boškarina koji su služili obradi zemlje.
Nakon ranojutarnje mužnje, žene mlikarice su u posudama od 15 litara do 1938. godine odlazile na vlak za Trst u Lupoglav ili Roč, a otvorenjem željezničkog stajališta na Ročkom Polju, to postaje glavna polazna točka. Legendarna gostioničarka Nela sa Ročkog Polja, koja je bila rođena 1924. godine, je spominjala svojoj obitelji kako je to izgledalo. Ona je prvo kao djevojčica u pratnji i kasnije sama, dočekivala “Litorinu” i po jutarnjem mraku odlazila put Trsta. Vlakom se kretalo oko 4:45 sati ujutro sa Ročkog Polja i već u 5:30 bi se stiglo u Trst na Piazza Rozzolli. To je danas nemoguće, ali onda je postojala željeznička kratica! U Hrpelju je postojao odvojak za Trst. Tako su vlakom od Ročkog Polja do gotovo središta Trsta “mlikarice” stizale kada se grad tek budio.
Mlijeko su ostavljale po kućnim pragovima i bile su uspješnije od ostalih iz Gorice i Udina jer su svi htjeli istarsko ročkopoljsko mlijeko. Bilo je cijenjeno.
Već u 8 sati, “Litorina” je kretala natrag za Istru, i na Ročkom Polju su se mlikarice vratile kući prije 9 sati. Osim mlijeka, i drugi domaći sjevernoistarski proizvodi su na isti način putovali u Trst. Ročkopoljsko mlijeko je u Trstu postizalo 30% višu cijenu od ostalih ponuđenih. Bilo je na glasu.
Kratko ćemo skočiti u 70-e godine prošlog stoljeća i predstaviti Vam jednu anegdotu vozača kamiona koji je 5 tona mlijeka iz ročke mljekare vozio u Dekane. Kako je mljekara Dekani bila trenutno u remontu, javili su mu da vozi direktno u Ljubljanu u Ljubljanske Mlekare. Kada je stigao, morao je čekati u redu sat, dva s ostalim pristiglim kolegama i kamionima iz cijele Slovenije. Laboranti su uzimali uzorke mliječnim provinima za svaki kamion posebno. Kada je konačno pet tona ročkog mlijeka iskrcano, vozač je otišao potpisati otpremnice gdje ga je dočekao upravitelj smjene i izvjestio ga da više neće čekati kao drugi kamioni red za iskrcaj. Rečeno mu je da sutra ide na drugi ulaz, u posebni odjel gdje se pohranjuje za preradu najbolje slovensko alpsko mlijeko. U njihovom mliječnom laboratoriju su uzorkovanjem, otkrili ono što su Triestini znali više od pola stoljeća. Da kombinacija ispaše i vrste krave daje izvanredno ročko mlijeko u kategoriji najboljih alpskih pašnjaka!
Trava oštrica, se koristila i za nevjerojatne kućne medicinske zahvate. Neke stare žene s Ročkog Polja prakticirale su rezanje mrene na oku s njom. Nevjerojatno! Ona je bila toliko sterilna i očito ljekovita da se njezina “skalpel” oštrina koristila za ovakve stare opasne medicinske kućne očne operacije!
Krava na Ročkom Polju više nema. Oštricu blago više ne gnoji, i ona je nestala. Danas se vlakom ne može iz Ročkog Polja u Trst jer i da “Litorina” dođe i krene, kod Hrpelja može samo ravno prema Divači. Pruge lijevo prema Trstu nema. Demontirana je krajem 50-ih godina prošlog stoljeća. Triestini piju alpsko mlijeko iz tetrapaka na kojem najsitnijim mogućim slovima pišu hranjivi “zdravi“ sastojci. Ni nama nije bolje, jer koristimo iste trgovačke police u istim trgovačkim lancima. Važno je da piše “Alpsko”.
Ročkopoljske “pane” i “mlika” ni već. U staroj gostionici Nela se s nostalgijom sjećaju na gotovo nevjerojatnu prometnu povezanost s Trstom, 45 minuta s početka prošlog stoljeća.
