Kontinuirano se u medijskom i javnom polju gura agenda – Hrvatska treba strane radnike.
Neke nazovidesničarske stranke, jer se ne usuđuju govoriti o migrantima, tu priču skreću na temu ilegalnih migranata iako su oni samo na proputovanju kroz Hrvatsku prema zapadnim zemljama.
No, postavlja se pitanje kome točno trebaju strani radnici? Kome treba izmjena stanovništva? Jedan sugovornik me je pitao, a da ih nema tko bi radio u trgovačkim centrima? U istim trgovačkim centrima koji su iznikli kao gljive poslije kiše, u kojima postoje 10 blagajni, a radi samo jedna. Pa ne bi radio nitko, ugasile bi se kao što se ugasila dobrim dijelom i nerentabilna industrija 90-ih (iako je to posebna i kompleksna tema).
Kome trebaju strani radnici? Pa hoteljerima koji žele masovni turizam, i da imaju ispod sebe što veći broj nižeplaćenih zaposlenika koje će eksploatirati. Kome trebaju strani radnici? Pa glomaznoj javnoj upravi koja redovno dobiva solidnu plaću, za 20 županija i Grad Zagreb, za 428 općina u Hrvatskoj, za masu državnih i županijskih agencija, ustanova, a dodajmo i ministarstva. Sigurno smo zaboravili nekoga, ali znate na što mislimo. Kome trebaju strani radnici? Građevinarima koji još kratko imaju novce od uglavnom beskorisnih EU projekata, pa da natuču još dok kapa…
Ne, Hrvatskoj ne treba strana radna snaga. Treba da se vrate mladi i stariji koji su otišli, a ako neće ne trebaju ni oni. Treba reforma čitavog glomaznog sustava koji je sistematiziran kao da Hrvatska ima 10-15 milijuna stanovnika, a ne jedva 4 milijuna.
Da budemo plastični ne treba 9 studija povijesti u Hrvatskoj, kojih vjerovali ili ne ima, već trebaju poticaji kroz školstvo da mladi odaberu deficitarni smjer poput medicine. Da, treba i medicinski fakultet u Puli (a ne da se uvoze liječnici iz Bangladeša), a ne studij japanskog jezika i kulture. A o čemu govore političari, o “netemama”, kako bi rekao premijer Andrej Plenković. Zvučalo rasistički ili ne, radi se samo o novcu i privilegijama. Što bi se desilo da se ne uvoze radnici? Za običnog stanovnika ništa. A o uzrocima demografskog kolapsa koje su upravo te sebične “nazovielite” gurale da ne pričamo. Za to bi trebala čitava knjiga.
