Ako se neki mladac na skrivečki na zidu grafitom usudi napisati ušato U, ili suprotno staviti srp i čekić, ako se netko usudi napisati Plandemija za tzv. korona krizu ili skinuti nelegalnu zastavu duginih boja, pa nasuprot čak i hrvatsku službenu zastavu, onda se odmah od strane lokalnih političara sazivaju presice na kojima se skanjivaju i groze strašno groznom činu. Drama.
Moralizira se o lošem odgoju omladine, puna su im usta osuda, “to neće proći kod nas”, i takve neke floskule. Ali kada se nešto ozbiljno događa, tada lokalni političari šute, šute pa šute, pa se to nastavlja događati.
Govorim o premlaćivanju mladog Slovenca o kojem smo pisali. Tko se oglasio? Da bi pisnuli. Nakon dva dana pritisnuti od javnosti porečki gradonačelnik i saborski zastupnik Loris Peršurić nekom nejakom facebook objavom koju bismo mogli usporediti s J’accuse (Optužujem Emila Zole), ali tihim tonom. Tek toliko.
Gdje je tu sad istarski župan Boris Miletić? Taj veliki antifašist i izraziti pobornik tolerancije. Tu posljednju riječ je izgovorio toliko puta da je izlizana do krajnjih granica. “Oštro osuđujem nasilje u Istri”, nema ni te floskule. Da je umjesto mladog Slovenca bio Talijan, kao što je bio Nizozemac, pred dvije godine, ne bi se javila ni narikačka Talijanska unija. Iz istih razloga. Peđa Grbin se pravi grbav, jer je kao novi u poziciji pulskog gradonačelnika, kao da ne zna što mu se godinama događalo u vlastitom gradu.
Svi se prave mutavi, maca popapala jezik.
Dugo nismo čuli gdje je nesuđena istarska županica Sanja Radolović, ali vidjeti ćemo je, možda na Instagramu ili Tiktoku, negdje na moru s koktelom u ruci i novom toaletom, kako govori o socijalnim problemima dijela hrvatskih građana. Ajde, dobro, to nije njena tema. Neka stavlja slike i videe. Paus umuknuo, je li on još uvijek saborski zastupnik? Ne da mi se guglat. Po aktivnosti koju dnevno pratim u ovom primjeru nije. Lake populističke teme, easy going. Brod u Raškom zaljevu, tunel Učka smo preplatili… Kad je teško, easy boy. Dva koraka unazad.
A inače naslage PR-ovaca koji su se, ružno je reć nakotili, ali iznikli po svim istarskim lokalnim samoupravama svaki dan maltretiraju novinare, a pogotovo javnost s besmislenim naslikavanjima i objavama kojima samo guše ionako preveliku “buku u komunikacijskom kanalu”. Masa priopćenja koje je teško prežvakati, neke treba dosta i popravljati da bi bili za objavu (iako ima i odličnih i pismenih PR-ovaca). Ali kad je išta malo ozbiljnije – muk.
Je li gradonačelnik primio učenika 3. razreda osnovne koji je osvojio 14. mjesto na državnom natjecanju iz vjeronauka, je li potpisan predugovor za ugovor za neku kanalizaciju, razgovor za intervju, asfaltirano 20 metara ceste…. Preko Vibera, Whatsupa, Messangera, maila, svih društvenih mreža – svakodnevno bombardiranje…
Ali sada kada bi trebalo nešto reći – mukla tišina.
