…godine 1887. rodila se književnica Paula von Preradović, (Beč, 12.X.1887. – Beč, 25.V.1951.). Otac joj je bio Dušan pl. Preradović, sin hrvatskog pjesnika Petra Preradovića, a jedan od braće Petar Preradović, mlađi, također književnik. Dio djetinjstva i mladosti provela je u Puli (1889.–1901. i 1905.–13.), gdje je otac služio kao austrougarski mornarički časnik, i gdje je završila njemačku pučku školu. U Sankt Pöltenu pohađala je katolički internat (1901.–05.), piše Bruno Dobrić na Istrapediji.
U Puli piše prve pjesme, objavljene u prijevodu na hrvatski “Iz pjesama Paule pl. Preradović” (Zagreb 1910.), potom u njemačkoj zbirci Südlicher Sommer (1929.). Godine 1913. odlazi u München na tečaj za bolničarke, ne sluteći da zauvijek napušta Pulu, a 1914. u Beč, zajedno s obitelji koja se zbog rata iselila iz Pule. Godine 1916. udaje se za povjesničara i novinara Ernsta Moldena s kojim je imala sinove Otta (političar) i Fritza (izdavač). Živjela je u Kopenhagenu, a od 1920. u Beču, gdje su je 1945. uhitili nacisti zbog sudjelovanja u pokretu otpora.
Napisala je tekst austrijske državne himne Land der Berge, Land am Strome (1947.). Puli je posvetila veći broj pjesama nastalih 1910.–44., a Dalmaciji zbirku soneta Dalmatinische Sonette (1933.). Objavila je zbirke religiozne lirike, nadahnute također dubokim doživljajem prirode Lob Gottes im Gebirge (1936.) i Ritter, Tod und Teufel (1946.), zatim novele Königslegende (1950., hrv. prijevod Legenda o kralju Slavcu, Beč 1972.) i Die Versuchung des Columba (1951., hrv. prijevod Kolumbova kušnja, Split 1972.). U romanu Pave und Pero (1940., hrv. prijevod Pero i Pava, Zagreb 1940.) opisuje tragične događaje iz života svojega djeda Petra Preradovića i njegove prve supruge. Potkraj života napisala je autobiografski roman Kindheit am Meer, u kojem se prisjeća djetinjstva u Puli, svojoj “izgubljenoj domovini”, objavljen u knjizi Ernsta Moldena Paula von Preradović. Porträt einer Dichterin, 1955.), a ulomci prevedeni na hrvatski u Novoj Istri. Sabrana su joj djela (Gesammelte Werke) tiskana 1967. u Beču, u izdanju njezinog sina Fritza Moldena, a u povodu 80. obljetnice njezina rođenja.
Prigodom 50. obljetnice smrti postavljena je spomen-ploča na kući u kojoj je živjela u Puli.
…1926. godine rođen je antifašist i političar Dušan Rakovac, (Rahovci [Rakovci] kod Baderne, 12.X.1926. – Marinići kod Kastva, 13.II.2014.). Još maloljetan, u Drugom svjetskom ratu uključuje se, kao i mnogi članovi šire obitelji, u Narodnooslobodilački pokret. U šumi Kapovac u svibnju 1943. sudjeluje na tajnom sastanku na kome je osnovana prva organizacija Ujedinjenog saveza socijalističke omladine Jugoslavije (USAOJ) za područje Baderne, na kojem su bili i Joakim Rakovac i Mira Ban sa Sušaka. Dva mjeseca kasnije, 29.VII.1943., u skupini je 69 antifašističkih dragovoljaca koji s proplanka Rušnjak kod Rahovci odlaze preko Učke u partizane, u Liku. Nakon Drugog svjetskog rata profesionalni je političar i obnaša niz partijskih i državnih dužnosti. Od 5.V.1969. zastupnik je u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske. Nakon saborskog mandata zastupnik je u Saveznoj skupštini u Beogradu, od lipnja 1974. do listopada 1982., piše Goran Prodan.
…1974. godine umro je Giorgio Alberto Chiurco, liječnik i političar (Rovinj, 13.X.1895. – Brescia, 12.X.1974.). Već u mladosti, a posebice nakon završetka studija medicine, bio je aktivan u fašističkom pokretu u Toskani i posebno Sieni, gdje je držao katedru kirurške patologije na tamošnjem sveučilištu. Tu je napisao i knjigu Storia della Rivoluzione fascista, u 5 svezaka (1929.), prvi kronološko-povijesni pregled početnoga razdoblja talijanskoga fašističkog pokreta (1919.-22.). Riječ je o pristranu djelu, koje ipak donosi i vijesti i podatke zanimljive za Rijeku, Istru i njezine gradiće. Prije II. svjetskog rata bio je i nacionalni savjetnik Parlamenta, a za rata je u Sieni bio prefektom. Potom je 1950-ih ponovno postao sveučilišnim profesorom, te se bavio proučavanjem karcinoma. Autor je više medicinskih tekstova, a najvažniji je Precancerosi e tumori professionali, u 5 svezaka (1955.), piše Marino Budicin.
Robert Matijašić Objavljeno: 20.10.2010. / Posljednja promjena: 16.3.2018. 9620 0
Rabac-Čondrić, Glorija
…godine 2008. umrla je Glorija Rabac-Čondrić, filologinja, znanstvenica i sveučilišna profesorica (Zarečje kraj Pazina, 31.VIII.1920. – Zadar 12.X.2008.). Od 1959. do umirovljenja 1989. predavala je na Odsjeku za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru. Autorica je brojnih knjiga i znanstvenih radova – od partikularnih studija, komparativnih analiza, eseja, recenzija, književno-povijesnih pregleda, prijevoda s talijanskog na hrvatski jezik te vlastitih književnih djela, piše Robert Matijašić. Njezin osnovni znanstveno-istraživački interes vezan je za talijansku književnost. Tijekom znanstvene karijere pisala je o brojnim istaknutim ličnostima talijanske književne baštine, od Dantea, Petrarce i Boccaccia, preko Macchiavellija i Goldonija – čiju detaljnu analizu djela daje već u svojem doktoratu, pa do pisaca XX. stoljeća (Pirandello, Montale, Saba, Moravia, Pratolini i dr.), o čemu je objavila i knjigu “Neorealizam u talijanskoj prozi” (Sarajevo 1965.). Baveći se teorijom i poviješću književnosti, dobro je poznavala talijanske i hrvatske kulturno-povijesne odnose, te je kroz njihovu analizu otvarala pitanja vezana za prožimanja tematski i prostorno sličnih cjelina u dvjema kulturama (Hrvatsko-talijanske književne teme, Rijeka 2000).
U svojim je radovima propitivala dosege i hrvatskog književnog stvaralaštva, jednako onih autora koji su se izražavali na standardnom jeziku (Vladan Desnica, Eugen Kumičić, Mirko Božić) kao i onih na dijalektu. Posebno su joj bila zanimljiva djela istarskih pjesnika koji su tekstove na čakavštini uobličavali u lirske pjesme poput Mate Balote, Draga Gervaisa, Zvane Črnje i dr. Samostalno i u zajedničkim projektima obrađivala je povijest grada Zadra i njegove okolice, a surađivala je s mnogim poznatim imenima poput Tomislava Raukara, Ive Petriciolija i Franje Šveleca. Osim teorijskog pristupa drami kao književnoj vrsti, i sama je pisala komedije i monodrame, objavljene u izdanju Katedre Čakavskog sabora Pazin (Fešta puli barba Martina, Pazin 2004.). U svom je opusu ostavila autobiografiju (Hod po rubu života. Autobiografija, Zadar 2008.), kojom je pružila vlastitu interpretaciju svog života.
