• Istra
• Vijesti
• Vijesti iz Istre
• AUTOR: Anđelo Dagostin

PAZIN

Jedan od 14 nagrađenih odgojno-obrazovnih djelatnika iz Istarske županije je i Dalibor Radović, učitelj tjelesne i zdravstvene kulture u pazinskoj Osnovnoj školi Vladimira Nazora Pazin koji ondje već radi 19 godina. Nagradu je dobio povodom Svjetskog dana učitelja od strane Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Novčana nagrada iznosi 1.340 eura bruto, što je više simbolično, ali priznanje za dugogodišnji rad ipak nosi veću moralnu težinu. Već godinama Radović postiže zapažene rezultate u radu s učenicima koji se školuju po redovnom programu, kao i u inkluziji učenika s teškoćama u razvoju na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Potražili smo ga ondje ga najviše boravi, u dvorani pazinske osnovne škole.

-Prije tjedan dana sam napredovao u karijeri postavši učitelj savjetnik, a ovu mi je nagradu Bog dao kao krunu karijere, ponosan je i zahvalan nastavnik Radović.

Pojašnjava nam da stručna komisija ministarstva ocjenjuje prosvjetne radnike prema 4 kriterija: sudjelovanje u županijskim i državnim natjecanjima, zatim izlaganja na različitim seminarima, radionicama i skupovima, zatim objavljeni radovi u (stručnim) zbornicima (napisao je dva rada za ljetni skup kineziologa), te konačno – usavršavanja. Vjerojatno najzanimljiviji projekt kojeg je protekle godine ostvario zove se „Komparacija dvaju sustava nastave tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Vladimira Nazora Pazin, te Vejenskoler i Grønvangskolen u Danskoj”.

Možda držimo djecu pod staklenim zvonom

-Uzeo sam kombi, natrpao ga sportskim rekvizitima, i odvozio 1.900 kilometara do tog danskog grada veličine otprilike Pazina. Vodio sam sate TZK u te dvije škole na hrvatski način, kako ih provodimo ovdje. U tih 10 dana družio sam s tamošnjim učiteljima, hospitalizirao sam nastavu, držao predavanja, i u nogometnom klubu Vejen održao dva pokazna treninga nogometa. S obzirom da su bili zadovoljni vraćam se ponovo ove veljače ondje. Očekujemo i dolazak danskih nastavnika u pazinsku školu gdje će demonstrirati svoj, danski način rada.

-Svaki učitelj tjelesnog u Danskoj ima svog pomoćnika, „desnu ruku“, koji mu pomaže u sastavljanju školskog sata. Ono što me je iznenadilo je to da učenici nastavu TZK provode bosi, sportska oprema nije obavezna, kaže Radović koji ipak smatra da je tako mogućnost ozljeda povećana, i ne bi to primijenio kod nas. „Možda mi držimo djecu previše pod staklenim zvonom, ali ipak nisam za to da bosi igraju, neki red i disciplina se mora znati. Meni je zdravlje djece na prvom mjestu“, kaže i dodaju da je rad s djecom s poteškoćama, s čime se intenzivno bavio, mnogo bolje riješen kod nas. Ondje takvu djecu u pravilu izdvajaju u specijalne škole, ili im daju da umjesto tjelesnog odgoja rade praktične radove po školi s kućnim majstorima. „Piturivaju, žbukaju, pile drva, mehanika, popravci… Uče ih da budu samostalni i da naprave zanat. Ima i to svoju vrijednost“, dodaje.

Interesantno je da su tamošnji nastavnici višepredmetni, pa tako Radovićev danski kolega osim tjelesnog provodi nastavu matematike i fizike. Suradnja s ovom školom je uspostavljena putem hrvatskih emigranata čija djeca polaze tu dansku školu. Uvjeti za nastavu TZK znatno nadmašuju naše standarde pogotovo što koriste obližnji veliki sportski centar koji uključuje i bazene (plivanje).

U Danskoj su „kuharice“ – učenici

-U Danskoj nema vrednovanja učenika do 7. razreda, osnovna škola traje 9 godina. Kod nas svaki učenik mora biti vrednovan po svakom elementu, a kod njih se učitelji baziraju samo na učenike koji žele aktivno sudjelovati. Učenici koji se na kraju osnovne škole ne mogu odlučiti koju bi srednju školu upisali imaju priliku da upišu i 10. razred osnovne škole tijekom kojeg se konačno moraju odlučiti gdje će dalje, napominje profesor Radović.

-Mnogo su fleksibilniji nego mi. Njihovi učenici rezbare, stolare, zavidivaju, popravljaju po hodnicima, pile drva za ogrjev… Mala djeca odlaze samostalno na biciklima u nekoliko kilometara udaljeni sportski centar, i to bilo da je kiša, snijeg, intenzivan promet… Nitko ih ne pita jesu li mokri ili blatni. Mnogo vremena provode u igri na otvorenom. Zanimljivo je da ondje nemaju kuharice, već sami učenici koji su dežurni toga tjedna spravljaju marendu za ostale učenike. Samostalno peku pizzete, prave razne kolače… To bi bilo nešto slično kao što je kod nas nekad postojao predmet – domaćinstvo, pojašnjava nam Radović dansku školsku praksu.

I ondje imaju TZK slično 2-3 puta tjedno, ali ne uče sustavno zasebno sportske tehnike, već ih učitelji kroz igru korigiraju. Ono što je osobitost je to da su škole, uključujući sportske dvorane i knjižnice, otvorene 0-24 sata.

Atletska staza u lošem stanju

-Čak i vikendima su škole otvorene, ali ništa nije demolirano ili devastirano. Isto kada je doručak, nema papirića ili boce odbačene, vrlo su ekološki osviješteni, nastavlja profesor Radović.

Inače, Radović je napisao i rad „Valorizacija rezultata Školskog sportskog kluba Mladost“ koji djeluje unutar pazinske osnovne škole. Iako nemaju uvjete, pogotovo za atletske sportove (još uvijek se očekuje gradski projekt obnove atletske staze i poligona!),  iznimno su uspješni na državnim natjecanjima. Imaju jaku mušku i žensku futsal ekipu, pokrenuli su gimnastiku, školu rukometa i odbojke za oba spola, badminton, stolni tenis, provode projekt „Vježbaonica“…

Na pitanje koje sportove današnja djeca ne vole, kaže da je to uglavnom trčanje. „Nekad su inicijalne provjere kondicije bile 6 minuta trčanja, a sada je to smanjeno na 800 metara za dečke (dva kruga)  i 600 metara za cure (krug i pol). I to im je problem! Nemaju kondicije. Onda znate u kakvom su stanju, pogotovo poslije online nastave i korona buma“, govori o posljedicama restrikcija.

Anđelo Dagostin