…1939. godine rodio se Antun Erman, ekonomist, političar (Kringa, 16.X.1939. – Pazin, 21.VI.2017.).
Sljedbenik istarskog narodnjaštva, bio je član Matice hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća, a politički se aktivira u samostalnoj Hrvatskoj. Sudjeluje 8.III.1990. u osnivanju ogranka Hrvatske demokratske stranke (HDS) u Pazinu i postaje njegovim predsjednikom. Ta će stranka sudjelovati u Koaliciji narodnog sporazuma koja je 1990. u Pazinu pobijedila na prvim lokalnim višestranačkim izborima, piše Goran Prodan u Istrapediji.
Erman je izabran za predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine, a 1991.-92. bio je i predsjednik pazinskog Kriznog štaba. Ubrzo nakon izbora, HDS-ov ogranak prelazi u Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ), a Erman će na dužnosti ostati do sljedećih lokalnih izbora 1993., koje je tada (i) u Pazinu dobio Istarski demokratski sabor (IDS). Radnu karijeru završio je kao zamjenik načelnika Financijske policije za Istarsku županiju.
…1946. godine rodio se Bruno Rabar, društveni i politički aktivist, glazbenik-amater (Pazin, 16.X.1946. – Pula, 29.V.2012.).
Cijeli radni vijek proveo je u raznim službama javne uprave u Pazinu, počeo je 1975. u nekadašnjoj Skupštini općine, pa u Zavodu za urbanizam i komunalne poslove, Komitetu za privredu, planiranje i stambeno-komunalnu djelatnost, Sekretarijatu za privredu i društvene djelatnosti te, od 1994. do umirovljenja 2011., u Uredu državne uprave kao referent za stambeno-komunalne poslove. U pazinskoj lokalnoj politici bio je aktivan u Socijaldemokratskoj partiji (SDP) kao predsjednik i tajnik gradske organizacije te njegov gradski vijećnik u mandatima 1997., 2001., 2005. i 2009., piše isto Goran Prodan.
U društvenom životu grada posebno se isticao u glazbenoj i sportskoj sferi, ponajprije u puhačkom orkestru u koji se uključio još krajem 1950-ih kao trubač. Od 1967. do 2002. bio je predsjednik Limene glazbe Pazin, 1995.-2002. i njezin dirigent. Za 50-godišnju predanu aktivnost u limenoj glazbi i kulturno-umjetničkom amaterizmu dobio je 2005. Plaketu Grada Pazina. Svirao je i u mnogim zabavnim orkestrima, pa je zapamćen i kao trubač pazinskih Friendsa.
…1973. Godine umro je Uliks Stanger, pravnik i političar (Volosko, 13.VII.1882. – Opatija, 16.X.1973.). Bavio se pomorskim pravom te mu je 1909. tiskana studija „Morska obala u teoriji i praksi“, koja se bavi definicijom pomorskog javnog dobra, piše Darko Dukovski. Prije I. svjetskog rata bio je u Trstu tajnik društva Dalmatinski skup i izdavao je novine „Hrvatsko slovo“.
Nakon I. svjetskog rata preselio se u Opatiju, gdje najprije radi u odvjetničkom uredu Đure Červara, potom ima ured s Antom Mandićem. U to vrijeme intenzivno radi u Političkom društvu Edinost. Bio je jedan od stupova hrvatskoga liberalnog pokreta u Istri, a uz Mirka Vratovića i Antu Ivešu nositelj liberalnih ideja unutar Političkog društva Edinost za Istru te jedan od lidera Hrvatsko-slovenske narodne stranke (HSNS).
U proljeće 1921. pojavio se kao kandidat na listi HSNS-a, odnosno Jugoslavenske narodne stranke za Talijanski parlament. Do 1924. bio je hrvatski istarski zastupnik u Talijanskom parlamentu. U parlamentu je 30.V.1923. održao znameniti govor o ukinuću svih srednjih i 150 pučkih škola u Istri, otpuštanju 200 učitelja, izostanku naknade ratnih šteta, neriješenom umirovljeničkom pitanju i potalijančenju imena mjesta. U listopadu iste godine pisanom se izjavom, zajedno s drugim manjinskim zastupnicima, usprotivio školskoj reformi ministra Giovannija Gentilea, kojom je talijanski jezik uveden kao obavezan u svim školama.
Nakon što na izborima 6.IV.1924. nije uspio obnoviti zastupnički mandat, ponovno se u Opatiji bavi odvjetništvom, ali je pod stalnim političkim pritiskom, pa u svibnju 1929. prelazi u jugoslavenski Sušak. U srpnju se definitivno preselio u Split, gdje je 5.VIII.1929. dobio jugoslavensko državljanstvo (i automatski izgubio talijansko). Nastavlja se baviti odvjetništvom, posebno svojom užom strukom – pomorskim pravom. U Splitu se 1941. oženio Anom (Ankom) Marijom Rajačić.
Tijekom II. svjetskog rata sudjeluje u Narodnooslobodilačkom pokretu, a oslobođenje Splita 1945. dočekao je kao predsjednik Istarskog društva i istarskog ogranka Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte u Splitu. Kasnije u Sušaku vodi Jadranski institut (danas Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci), u čijem je osnivanju u svibnju 1945. sudjelovao.
Pogledajte galeriju fotografija
