…1821. godine rođen je Rudolf Virchow (Schivelbein, danas Świdwin, 13.X.1821. – Berlin,
5.IX.1902.), njemački patolog, antropolog i političar.Bio je gostujući znanstvenik u rovinjskom
institutu (Centar za istraživanje mora Rovinj), a njemu u čast prvi istraživački brod instituta
nazvan je Rudolf Virchow, napisao je na Istrapediji Dušan Zavodnik.
Godine 1847. s Bennom Reinhardtom osnovao je glasilo Archiv für patologische Anatomie und
Physiologie, und für klinische Medizin, koji je od 1902. izlazio pod nazivom Virchows Archiv. Bio
je profesor na sveučilištima u Würzburgu i Berlinu. Godine 1856. u Berlinu je utemeljio Institut
za patologiju, ravnateljem kojeg je bio do smrti.
Virchow je prvi opisao leukemiju, emboliju i trombozu, istraživao upalne procese i tumore,
razjasnio uzroke epidemija. Utemeljio je staničnu patologiju, po kojoj je stanica nositelj
patoloških promjena. Suprotstavljao se veličanju darvinizma Ernsta Haeckela, a nije se slagao ni
s principima medicinske mikrobiologije. Bavio se poviješću medicine i higijene te antropologijom
i prapovijesnom arheologijom.
Godine 1866. pokrenuo je glasilo Zeitschrift für Ethnologie. U Berlinu je osnovao Njemačko
antropološko društvo (1869.), Etnološki muzej (1886.) i Muzej pučke umjetnosti (1888.). Bio je
član Donjeg doma pruskog parlamenta, potom u njemačkom parlamentu član Berlinskog vijeća. Objavio
oko 2.000 knjiga i rasprava. Djela: Handbuch der speziellen Pathologie und Therapie (1854.–67.),
Die Cellularpathologie in ihrer Begrundung auf physiologische und patologische Gewebelehre
(1858.), Vorlesungen über Pathologie (1862.–67.).
…1895. godine rodio se Giorgio Alberto Chiurco, liječnik i političar (Rovinj, 13.X.1895. –
Brescia, 12.X.1974.).Već u mladosti, a posebice nakon završetka studija medicine, bio je aktivan
u fašističkom pokretu u Toskani i posebno Sieni, gdje je držao katedru kirurške patologije na
tamošnjem sveučilištu. Tu je napisao i knjigu Storia della Rivoluzione fascista, u 5 svezaka
(1929.), prvi kronološko-povijesni pregled početnoga razdoblja talijanskoga fašističkog pokreta
(1919.-22., stoji u članku kojeg potpisuje Marino Budicin. Riječ je o pristranu djelu, koje ipak
donosi i vijesti i podatke zanimljive za Rijeku, Istru i njezine gradiće. Prije II. svjetskog
rata bio je i nacionalni savjetnik Parlamenta, a za rata je u Sieni bio prefektom. Potom je 1950
-ih ponovno postao sveučilišnim profesorom, te se bavio proučavanjem karcinoma.Autor je više
medicinskih tekstova, a najvažniji je Precancerosi e tumori professionali, u 5 svezaka (1955.).
…1960. godine rodio se Rudolf Ernest Marčić, slikar (Litija, Slovenija, 21.II.1882. – Lovran,
13.X.1960.). Kao poručnik otišao je 1905. na Umjetničku akademiju u Prag, kod profesora Vlahe Bukovca, piše Goran Prodan. U Pragu je 1906. imao prvu izložbu, a sljedeće godine živi u Boki kotorskoj, potom predaje crtanje u vojnoj školi u Strassu, pa 1910. u Grazu, a u vojnu mirovinu odlazi 1921. s činom bojnika. Potom se u potpunosti posvećuje slikarstvu, najprije živi i stvara na Bledu, kasnije na otoku Koločepu kraj Dubrovnika. Slikao je prvenstveno pejzaže, najčešće s dalmatinskim, primorskim pa i liburnijskim motivima, panorame Bleda i okolice, a naslikao je i ciklus s motivima iz Albanije. Ističu se radovi: Bitka pri Kolinu (Gradski muzej u Beču), Ob Adriji, Splitska luka, Oblak nad Velebitom, Predpomlad na Bledu (dvorac Suvobor na Bledu). Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama širom Evrope. Oko tisuću njegovih radova nalazi se u brojnim privatnim kolekcijama. Bio je član Društva likovnih umjetnika Štajerske, bečkog Albrecht Dürer-Bunda, Vesne te utemeljitelj umjetničkog društva u Osijeku.
