…rođen je Michele Fachinetti, pisac, publicist i političar (Vižinada, 7.X.1812. – Vižinada,
22.X.1852.). Ponesen europskim revolucionarnim pokretima posvetio se politici te je 1848. izabran
za istarskog zastupnika u Ustavotvornom saboru u Beču. Objavljivao je političke članke u
regionalnim listovima. Držao je da književna i novinarska djelatnost imaju ćudoredno, vjersko i
političko poslanje, kojemu je svrha prosvjećivanje, izobrazba, kulturni i gospodarski napredak
naroda te promicanje kršćanske sloge među ljudima. U novinarskoj prozi razabire se njegova
odmjerenost, uravnoteženost, kršćansko milosrđe, poznavanje gospodarskih i društvenih problema
zavičaja, stoji između ostalog u članku Elis Deghenghi Olujić u Istarskoj enciklopediji.
…rođen je Šime Defar, političar, narodnjak, trgovac, posjednik (Tinjan, 7.X.1851. – Tinjan,
5.XI.1916.). Godine 1888. postaje načelnik mjesne općine Tinjan (u koju su spadale porezne općine
Tinjan, Kringa i Sv. Petar u Šumi) i tu će dužnost obnašati do 1903. U tom je razdoblju četiri
puta uzastopce biran za načelnika (1888., 1892., 1895. i 1899.) kao kandidat Hrvatsko-slovenske
narodne stranke. To je ujedno i razdoblje žestokih političkih napetosti između hrvatskih
narodnjaka i talijanskih liberala.
Defar je bio povezan s ostalim hrvatskim narodnjacima središnje Istre i šire. Bio je aktivan član
mnogih kulturnih i gospodarskih društava i udruga. Bio je dugogodišnji upravitelj Tinjanskog
društva za štednju i zajmove (osnovano 1898.), više je puta izabran za predsjednika Hrvatske
čitaonice u Tinjanu (otvorena 1900.) i Cestovnog odbora kotara Pazin, u kojem se zalagao za
rješavanje gorućih prometnih pitanja. Bio je i odbornik Gospodarskog društva Pazin (1900.), član
Đačkog pripomoćnog društva u Pazinu (1899.), odbornik Hrvatskog katoličkog potpornog društva
Obrana u Pazinu i dr. Za svoje angažirano djelovanje primio je više priznanja.
Dao je velik doprinos svekolikom razvoju Tinjana, njegovom gospodarstvu, prosvjeti i kulturi.
Kako je Defar bio i posjednik i trgovac, prema predaji Enrika Depiere svake je godine slao 200 boca
svog vina, u bocama prekrivenima vjernom replikom kore drveta, u Beč, na Carski dvor. U Zavičajnoj
zbirci Enriko Depiera u Tinjanu čuva se jedna takva boca s originalnom etiketom.
…rodio se Gelindo Citossi, antifašist, partizan (Zellina kraj San Giorgia di Nogaro, Furlanija,
7.X.1913. – Pazin, 7.IV.1977.). U mladosti je izgubio ruku, ali to ga nije spriječilo da se po
kapitulaciji Italije u rujnu 1943. priključi pokretu otpora. Najprije je bio zadužen za
pozadinski rad, ali na vlastiti zahtjev u ljeto 1944. prebačen je u borbenu postrojbu gdje ubrzo
postaje vođom legendarne skupine “Crveni vragovi” (Diavoli Rossi). Tako se nazivala grupa od 20-
ak uglavnom vrlo mladih “gapista” (pripadnika rodoljubnih borbenih grupa – Gruppi d’Azione
Patriottica, skraćeno GAP – koje je osnivala Komunistička partija Italije), koja je djelovala u
Donjoj Furlaniji. Njih je zapovjednik Citossi, kojega su zvali Comandante Romano i Romano il
Mancino (Ljevoruki Romano), vodio u postavljanje zasjeda, sabotaže, eliminiranje špijuna i lažnih
partizana te nabavku i prijevoz oružja i ratnog materijala u planine.Najpoznatija im je akcija
bila oslobađanje zatvorenika iz zatvora u Udinama. Zajedno s brojnim talijanskim komunistima
emigrirao je u Jugoslaviju, neko je vrijeme radio u poljoprivrednim zadrugama u Slavoniji, potom
u Čepiću, Brtonigli i Umagu. Od 1960. živio je s obitelji u Pazinu.
…umro je Ivan – Slovan Brozina, antifašist, partizanski zapovjednik (Jelšane, 1.VI.1920. –
Opatija, 7.X.1973.). Već 1938. talijanske su mu vlasti sudile zbog antifašizma, a u talijanskoj
vojsci je 1941. postao suradnikom narodnooslobodilačkog pokreta (NOP), te je dospio u vojni
zatvor u Veroni, iz kojega je početkom 1942. došao u Istru. U proljeće 1942. bio je u Brkinskoj
četi, koja je djelovala sjeverno od Ilirske Bistrice.Potkraj kolovoza 1942. kraj Gerova je
osnovana Prva istarska partizanska četa (5. četa 2. bataljuna »Vladimir Gortan« 2. odreda 5.
operativne zone), koja je krenula u Istru i uspostavila logor na Planiku. Na dvadesetu obljetnicu
Mussolinijevog Pohoda na Rim, u noći 27./28.X.1942., minirala je prugu kraj Rukavca i uništila
transportni vlak, a potom se početkom prosinca povukla pred napadom talijanske vojske, stoji u
članku kojeg potpisuje Herman Buršić. Nakon njemačke listopadske ofenzive 1943., u Istri se
osnivaju prve čete, a Brozina je bio zapovjednik I. istarske partizanske čete, koja je djelovala
je na području Klane i Ilirske Bistrice, i na pruzi Trst – Rijeka. Brozina je 14.I.1944.
postavljen zapovjednikom 4. istarskog bataljuna, a kad su 1.IV.1944. osnovani 1. istarska brigada
»Vladimir Gortan« i 1. partizanski odred »Učka«, postavljen je za zapovjednika Odreda. Već 11.VI.
postavljen je za prvoga zapovjednika 2. brigade. Nakon rata ostao je u službi Jugoslavenske
armije; školovao se u vojnim školama SSSR-a i Jugoslavije, te obnašao nastavničke i vojne
dužnosti. Prije umirovljenja u činu pukovnika niz godina zapovijedao je pješačkim pukom. Svoja
sjećanja objavio je u zbornicima, te u knjizi Put I. istarske partizanske brigade »Vladimir
Gortan« (Pula 1959.).
…umro je Ernest Radetić, književnik i publicist (Baderna, 13.III.1899. – Zagreb,7.X.1980.).
Zaokupljen društveno-političkim životom istarske emigracije pod fašizmom, u hrvatskoj Istarskoj
riječi, što je do 1929. izlazila u Trstu, objavljivao je pripovijesti, a u njezinu je izdanju
tiskao i svoju prvu knjigu proza Kad se užge mlada krv (1928.). Nakon prestanka izlaženja
tršćanskoga časopisa u Zagrebu je pokrenuo Istru, glasilo istarske (hrvatske i slovenske)
emigracije, te 1930. iznova potaknuo izlaženje lista za mladež Mladi Istranin. Bio je aktivan u
Matici hrvatskih kazališnih dobrovoljaca, stoji u članku kojeg potpisuje Boris Domagoj Biletić.
Zagrebačka radijska postaja izvodila je njegove humoristične radiodrame. Surađivao je i s
istarskim skladateljima Slavkom Zlatićem i Ivanom Matetićem Ronjgovom. Nakon kapitulacije
fašističke Italije objavio je Istarske spomendane te dokumentarno-publicističko i povijesno djelo
Istra pod Italijom (1944., 1997. u talijanskom prijevodu). U vlastitoj nakladi tiskao je zapise
Razbijeni mozaik (1962.), povijesnu priču o nastanku pulskog amfiteatra Die Arena von Pula
(1966.) te kulturološko-političko-povijesne i polemične Istarske zapise (1969.).
