Sve što se dogodilo u Isusovom životu tiče se svih ljudi svih vremena. Kad bi Isus bio samo čovjek, to ne bi bilo tako. Crkva nam već 2.000 godina naviješta da Isus nije samo čovjek, nego da je on utjelovljena Istina i Ljubav – Bog, a svi smo mi u odnosu prema Ljubavi i Istini.
Onaj koji je stvorio naša usta i sposobnost govora i razuma, one ne može biti nesposoban govoriti i čuti. Poslanica Hebrejima kaže da nam je Bog govorio puno puta i na puno načina i konačno nam je progovorio u Isusu Kristu.
Uvijek je Crkva govorila da se muka i smrt Isusa Krista tiču svih ljudi i da su naši grijesi pali na Krista. Jedna gospođa ispričala mi je svoje mistično iskustvo zbog kojeg se otvorila vjeri – vidjela je sebe u rulji koja viče „Raspni ga!“ Isto tako, Kristovo uskrsnuće tiče se svih nas. Pavao kaže da je Krist uskrišen radi našeg opravdanja. Čovjek koji se stvarno kaje i ode na ispovijed pa kuša Božje milosrđe i oproštenje grijeha – tada stvarno dotiče ovo Uskrsnuće i može započeti novi život.
I oni manje važni događaji Isusovog života tiču se sviju nas. I oni su Božja Riječ za nas. Tako nas se tiče i čudo na svadbi u Kani Galilejskoj koje evanđelist svrstava u Isusova znamenja. To znači da on nije izveo neki trik da zabavi ljude, nego je učinio nešto što ima značenje za nas. To je jedna slika koja govori tisuću Božjih riječi.
Svi vidimo da ima neki ozbiljan „kvar“ u čovječanstvu. Taj „kvar“ Crkva naziva pala narav. Dogodilo se da je ovaj stari Adam (za Krista kažemo da je novi Adam), vidio, kao kad je Filip vidio Karlu i zaljubio se i sve ga goni da da život za nju. Tako je i Adam živio u ekstazi zahvalnosti, ali nakon što se odvojio od Božje ljubavi… kaže Pjesma nad pjesmama da je ljubav koja je u Filipovu srcu i ljubav koja je u Karlinom srcu, žar iz plamena Jahvina. Znamo što se događa sa žarom ako nije u vatri? Eto to se dogodilo Adamu i Evi, a to je nadvremenska istina o svima nama.
Kad su se odvojili od Boga, a to svi kušamo iako ne moramo toga biti svjesni – jer kad popiješ neki otrov, ti ne moraš znati da je to otrov, ali te otruje – tako i neposluh Božjoj volji, Ljubavi, Istini, otruje naš Duh, otvara ponor apsurda u nama, odvaja nas od Ljubavi. Mi bismo željeli ljubiti. Bez ljubavi ništa sam i sve je ništa. Međutim, što Adam kaže Bogu? To slikovito opisuje ono što se neizrecivo događa u našoj nutrini. Na Božji upit: „Što ste učinili?“ Što kaže Adam? Kaže: „Ona je kriva! Ona mi je dala pa sam jeo! Kazni nju!“ Što se dogodilo? Gdje je nestala ljubav?
To je situacija čovječanstva. Mi hoćemo ljubiti, žudimo živjeti u jedinstvu. Sjećam se, kao dijete, roditelji bi se ponekad posvađali – kako je to teško djetetu, ali sjećam se nekih trenutaka, koji su mi se urezali u srce, kad sam vidio da su moji otac i majka u jedinstvu. Znali smo puno šetati zajedno. Kad bih vidio da nježno govore jedno drugome, da se vole, sjećam se tolike miline u mojoj dječjoj duši, toliki mir, zadovoljstvo, predokus raja.
Svi to znamo bez da nam itko objašnjava: smisao je u jedinstvu. Zašto više nitko ne ispisuje po zidovima „Bratstvo i jedinstvo“? Najvažniji problem čovjeka nije tamo u nekima koji su na vlasti, već u srcu. Problem je da sam se odvojio od ljubavi Božje, od smisla života. Zbog toga vladaju nada mnom tuga, gnjev, srdžba, bludnost, lijenost, oholost, zavist, srebroljublje.
Zbog tog pada u čovjekovoj nutrini, koji vidimo na svakom koraku, promatramo stalno trule plodove te odvojenosti od Božje ljubavi, Istine, smisla. Svugdje i stalno to vidimo. Svaka obitelj, svaki čovjek to živi. To nas sprječava da budemo u jedinstvu s drugima.
Evanđelje nastavlja da svi ljudi prvo iznose dobro vino, a kad se ponapiju, onda ide lošije vino, i na kraju nestane vina. To je ljudski život, a što drugo? Mladi su, lijepi, vidi ih kako su „šesni“. Sve frca od senzualnosti. Proljeće njihova života je najbolje vino, ali stvarnost je da se to vino troši… i onda malo lošije vino, i onda na kraju voda. Život postaje preživljavanje. Vino je životna radost. Čovjek ne može živjeti bez radosti. Jedan čovjek mi je govorio: „Izgubio sam zadnju kap radosti.“ Ne može čovjek nastaviti živjeti tako. Radost je nužna za život. Koliki brakovi postanu simbioza!? Zajedno zbog kredita, zbog gradnje kata, zbog djece…
Zanimljivo kako Krist odgovara Mariji, kad ona njemu kaže: „Nemaju vina!“ Zamisli kada dođe taj trenutak da nema vina, nema radosti, nestala je senzualnost. Što na ovom svijetu ima bolje, vrhunskije, od senzualnosti muškarca i žene? Ali svi znamo, samo se pravimo mutavi, da to vino nestaje! U jako malim količinama ga ima onaj tko ga ima. Svi to znamo. Zato smo tu. Mi smo ovdje da bi slavili ljubav i brak. Tu smo jer vjerujemo u nadnaravnu ljubav. U čuda. U Onoga koji pretvara vodu u vino.
Krist u svom odgovoru Mariji, kad je rekla „vina nemaju“, govori o svom času koji dolazi – kada će On dati vino bez kojega život nije život. Koji je to čas? Ono što može uliti istinsko vino u srce svakog čovjeka jest povjerovati u Ljubav koja se očitovala u Kristu. Znamo da na euharistiji pijemo vino, to je njegova krv. Ima jedan čas kad će on pokazati ovu nebesku ljubav koja, kada je čovjek vidi, kada se ta ljubav utjelovi, kada vidiš čovjeka koji ima tu ljubav… Ne možeš ostati ravnodušan prema tome da jednog čovjeka maltretiraju, muče, ubijaju ga, a on zagovara za njih, za nas. Moli: „Oče, oprosti im…“ To je ta nebeska Božja ljubav.
Pjevali smo riječi iz Hvalospjeva ljubavi iz Poslanice Korinćanima. Kršćani su, da bi opisali tu ljubav koja se objavila u Kristu, morali smisliti novu riječ. Grčki jezik, kao jezik filozofije, sve klasificira, tako da ima jednu riječ za privrženu obiteljsku ljubav. Drugu riječ ima za prijateljsku ljubav i treću za ljubav muškarca i žene – svi je znamo – eros.
Koja je četvrta ljubav? Do Krista nema nikakve četvrte ljubavi. Postojala je jedna riječ koja je označavala sućut, i onda su uzeli baš tu riječ da bi to opisali. To je riječ agape – milosrdna ljubav.
Pošto su naviještali evanđelje na grčkom jer tada svi ljudi u poznatom svijetu razumiju grčki, onda su uzeli tu riječ, koja je do tada imala marginalno značenje, a u Novom zavjetu postaje ključna. Na hrvatskom danas ne čujemo tu razliku jer imamo samo jednu riječ za ljubav. To je sada riječ koja opisuje novu stvarnost, koja do Krista nije postojala. Da se ta stvarnost nije pojavila u Kristu, mi ne bismo nikad znali za tako nešto. Sućut prema onima koji čine zlo! Božja ljubav! Ljubav bez koristi! Besplatna ljubav! Nebeska ljubav! Ljubav prema neprijateljima!
Čovjek koji prihvati da je ta ljubav istina – a to smo svi sposobni, jer smo stvoreni od te iste Ljubavi i ona je smisao i cilj našeg postojanja što svi naslućujemo. Zašto mnogi ljudi ne mogu prihvatiti ovu ljubav? Ako prihvatim da je to Istina, ne suditi druge, ljubiti čak i neprijatelja, onda me to raskrinkava. Mene, koji sam uvjeren da sam pravedan, da sam dobar, ta ljubav razotkriva. Pred tom Ljubavlju, koja je jedina istinska ljubav (sve druge ljubavi su samo slike ove ljubavi), u svjetlu te ljubavi moram priznati da su moja ljubav i moja dobrota šuplje. „Svi ljudi, da stanu na vagu, od daha bi lakši bili.“
Kad čitamo evanđelje, vidimo kako se Krist borio s nama da nam raskrinka tu lažnu ljubav. Rekao je: „Poznajem vas dobro. Ljubavi Božje nemate u sebi!“ Oni su, kao i mi, mislili kako su pravedni, kako vole nekoga, a on im je rekao: „Vi nemate ljubavi Božje u sebi!“ Što vam znači ako ljubite one koji vas ljube? Pa to je „ljubav“ iz koristi.
Krist je donio na svijet ono jedino vrijedno, vječno. Jedino takva ljubav ima težinu. To nije nešto o čemu kršćani naklapaju i vjeruju nesvjesni trpljenja u svijetu, nesvjesni da ljudi imaju rak, nesvjesni ratova. Ta ljubav je objavljena upravo u muci na križu. Mučenici su je imali u teškim trpljenjima, toliki ljudi koje poznajemo nose tu vjeru u jako teškim životnim situacijama.
Znate što pitam zaručnike u pripremi za brak? „Tko ti jamči… imaš li neko jamstvo da će ti u godinama koje dolaze, partner biti vjeran? Koje je jamstvo? Imali ste vremena razmišljati. Imate li jamstvo da će druga osoba ostati vjerna? I to onda kada zagusti!?“
„Tko ti jamči?“ Ako kažu: „Mi se volimo!“, pitam ih: „Što vam to znači – ‘Mi se volimo’?“ Kažu: „Osjećamo leptiriće u solarnom pleksusu?“ Dakle, ulazite u jednu trajnu vezu, znate da će biti čak i nerazrješiva, i temeljite je samo na osjećaju? A te osjećaje niste sami sebi dali. Kako su ti osjećaji sami došli i „zapalili“ vas, mogu se isto tako polagano ili iznenada ugasiti ili zapaliti prema nekome drugome!
Osjećaji su jako svojeglavi. Nisu jamstvo ničega. U ime životne mudrosti i istine kažem ovo svima koji se žele vjenčati: pazite jako na to. „Koje ti je jamstvo da će ti u tim trenucima biti vjeran, da će ti biti vjerna?“ Nekad se zaručnici ozbiljno naljute na mene kad ih provociram s tim pitanjem. Neka! Brak je puno ozbiljnija odluka nego dignuti kredit. I ti to temeljiš na leptirićima? Bi li ti banka dala kredit na takvo jamstvo? „Osjećam da ću moći vraćati.“ Ma daj.
Karla, ja se nadam, da taj mladić u kojeg si toliko zaljubljena, voli život u Milosti – u Božjoj volji, više nego tebe. Jedino jamstvo za Filipa da će mu Karla biti vjerna u trenucima kada će nedostajati ugodni osjećaji jest da joj je važnija vjernost Bogu, savjesti, životu u Milosti, nego Filip.
Nitko ne može živjeti sakrament braka ako ne živi sakrament krštenja. Danas je to potpuno obescijenjeno pa se ne razumije. Ako živiš krštenje, ti govoriš: „Ja ne pripadam više sebi! Ja pripadam tebi, Kriste!“ To je jedino jamstvo za sve brakove. Ako živiš krštenje, to znači: „Prvo i najvažnije mi je biti u zajedništvu s tobom, Kriste – s Istinom, Smislom. Ne živjeti u laži, u tami. Neću više živjeti bez tebe!“ To je jedino jamstvo koje nam može dati snagu da uđemo časno u trpljenja u koja moramo ući i da ne bježimo od njih.
Pitao me jedan čovjek: „Što da napravim? Žena mi je poludjela. Dvoje djece doma. Ide po klubovima, dopisuje se s nekim stalno. Što da radim?“. Koja je srž problema tog braka? Ako je naš život – ovo je ključno – ako je naš život idolatrija… Što znači idolatrija? Svi smo idolopoklonici. To jest, smisao mog života je ova zemlja. Ljubim nešto na ovoj zemlji svim srcem, svim umom, svim silama. Tada neću slušati ni savjest, ni Oca nebeskog, ni Krista jer to nije moj bog. Moj bog je ono za što živim.
Moram vam reći istinu. Istina oslobađa. Smisao našeg života nisu brak ili djeca. Jedini objektivni razlog i smisao našeg postojanja je upoznati Boga, ljubiti ga i biti s Njime vječno. Kada predaš svoj život Kristu Isusu, to je nešto jako konkretno. Počneš voljeti ono što govori Krist. Moja volja, na primjer, može biti: „Nikad neću nekome oprostiti!“ I tako se mogu mučiti cijeli život. Ali Njegova volja uvijek je ono što je bolje za mene, iako se to možda suprotstavlja onome što osjećam.
U Bibliji se idoli nazivaju jednostavno – laž: „Neće ući u kraljevstvo Božje tko god čini i ljubi laž!“ Moj plan. Moja volja. Moji zahtjevi. Svaka žena želi da joj je muž sigurna luka. A muž nije sigurna luka. Jedan je šutljiv, jedan ovakav, drugi onakav. Svaki muž želi da je žena uvijek raspoložena voditi ljubav, a ona nije lutka. To su svakodnevna opiranja stvarnosti našoj volji koja zarežu naše idole da se osuše, da se pokaže laž.
Tko ne ide za Isusom Kristom, tko se ne odriče svojih idola, kome život nije u Bogu, čim dođe neki križ – budući da on mora raj stvoriti ovdje – ne može izdržati. Smisao i cilj su mu ova zemlja. Ali ovdje nije raj! Tek kad nam je cilj Vječnost – tada možemo biti normalni s obzirom na zemlju. Kad očekujemo od ovoga svijeta ono što nam on ne može dati, nužno postajemo nenormalni, razdražljivi, nerazumni.
Ima jako teških obiteljskih situacija. Zato Crkva u svojoj mudrosti govori da, kad je u opasnosti život ili vjera, postoji rastava od stola i postelje. Ali sada govorim o uobičajenim svakodnevnim problemima i problemčićima bez kojih nema života na zemlji i koji bacaju naše idole i planove u krizu te zbog kojih se događa toliki broj rastava. Tko nema život u sebi, kako kaže Krist, mora bježati, mora se prebaciti na neki drugi idol. Postaje mu nepodnošljivo jer mu je nestalo ovozemaljskog vina, a nadnaravno vino još nije probao.
Nisam vas došao obeshrabriti, nego vam u ljubavi reći istinu. O granicama ljudske ljubavi i o spasonosnoj ljubavi Božjoj. Tu ste danas da stavite svoju ljubav u Božje ruke. Sklapate savez pred Bogom. Ako je zaručnicima stalo do Boga, to će im spasiti brak u budućnosti. Kada dođu poteškoće, iz ljubavi prema Bogu će se moći nadići te poteškoće. Te poteškoće su potrebne isto kao i lijepi trenuci. Zašto?
Jer je svaki poziv – na brak ili posvećeni život ili na neku službu – uprljan. U nama je, bili svjesni ili ne, i taština, i oholost, i borba za moć, i vlastita volja. Koji je najveći problem u braku i u svakom odnosu? „Budi volja moja!“. Kako je moguć brak? Jedino ako se ova moja svojeglava, tvrdoglava, ohola volja – ako se te naše različite volje – ujedine u Božjoj volji. Koji je znak da slijedim Isusa Krista? Znači da ulazim u borbu odustajanja od svoje volje koja me vodi u samoću i očaj i ulazim u Njegovu volju, u kojoj su blagoslov i Život.
Nema recepta za zajedništvo, ali to je jedini način da se može živjeti zajedništvo, da se može živjeti jedinstvo. Vjerujemo u Milost. Propovijed služi da nas otvori Milosti.
Prije neki dan napisao je jedan mislilac članak s naslovom: „Ako ovako nastavimo, svi ćemo poludjeti.“ Onda je dao odgovor: zajednica. Sad smo svi individue, svatko ispred svog ekrana. Ovo dvoje mladih, jedna velika nada za njih je da imaju podršku svoje zajednice, braće i sestara u vjeri s kojima se tjedno okupljaju. Zajedno razmatraju Božju riječ. Podržavaju jedni druge i nisu sami. Imaju konkretnu Crkvu, braću i sestre u vjeri, katehiste, svećenike. To je budućnost Crkve. I ja imam svoju zajednicu. To me ohrabruje. Vidim izbliza borbe koje imaju bračni parovi, svećenici, mladi, stari. Divan je dar iskrenosti u zajednici, gdje možemo biti ono što jesmo, slabi ljudi, ali gdje zajedno osnaženi ustrajavamo prema istom cilju. To je odgovor na ovu totalnu krizu braka i raspad sistema koji svi vidimo i nitko ne zna što učiniti.
Predajemo sada naše zaručnike u Božje ruke. On vas ljubi neizmjerno, ljubite i vi Njega pa ćete ustrajati i u ljubavi jedno prema drugome.
don Antun Nižetić, transkribirana propovijed s vjenčanja
