BILJEŽNICA ROBERTA M.
Danas 15 milijuna Europljana radi u proizvodnji automobila. Njih 35 milijuna radi u MET-u (metal, enginering, tehnology). Oko 4 milijuna Europljana radi u drvnoj industriji. A 15 milijuna radi u građevinskoj industriji. Nas, više od 12 milijuna radi u turizmu.
Koje dostavno vozilo kupiti za gore navedene djelatnosti? Koje putničko? A taksi limuzinu? Teretno? Vozilo direktora? Školski autobus?
Najbolje kinesko. Jeftinije je.
Možda i bolje. Reklama je ke lepa. Kineska vetura snimljena kako pašiva kroz europsku šumu. Wau.
Tako neka europski radnik, obrtnik, poduzetnik uzme “motorku” i lijepo si ispili granu na kojoj sjedi. Ta grana je od 19. stoljeća “krvarila” da bi postala prvo zelena, onda jaka i na kraju krošnja, da bi on, Europljanin, radnik bio u sigurnom hladu.
Neka je ispili, i onda odmah neka izađe na ulicu tražiti “svoja izgubljena prava”, jer Citroen otpušta, Renault zatvara, Peugeot racionalizira, Fiat više ne zapošljava, Mercedes stavlja BMW motor u svoju karoseriju, a Lancia prestaje s proizvodnjom. Razmišljam, možda treba sve Europljane poslati na ispit znanja! Kratki ispit. Možda onaj jednostavni sa zaokruživanjem A, B, C, D neka bude i “ne znam”. Pošteno. Pitanja neka izradi profesor koji ima manju plaću od instalatera klima uređaja.
1848. godina.
Europa. Radi se 12 do 16 sati. I djeca su radila. Radnik se buni. Europljani su se organizirali u sindikate i političke pokrete. Izborili su na ulici i fabrici skraćivanje radnog dana (osmosatno radno vrijeme), dobivaju sigurnost na radu i zabranu dječjeg rada.
1948. godina.
Europa. Radnici su stekli pravo na sindikalno organiziranje, plaćeni godišnji odmor, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, sigurnije radno mjesto s jamstvom na mirovinu. Žene pravo glasa. Ravnopravnost.
2048. godina.
Europski radnik je zaboravio na pradjeda, djeda i oca, i što se zadnjih 200 godina događalo. Nije on povjesničar. On je tu da radi. Ali šta da radi? Naplata je stigla. Kupio je kinesko vozilo jeftinim kreditom ruske banke preko Mađarske bez učešća. Kupio je bijelu i crnu tehniku iz Kine koja tankerom dolazi u Europu preko plovnog Sjevernog pola što slovačka tvrtka prodaje. Špedicija je engleska. Ono što dolazi indijskim avionom je brže, ali malo skuplje. Njega, europskog radnika nadzire “kineski AI” koji mu daje upute kako da nešto premjesti iz točke A na točku B iako ima rješenje da to učini i bez njega. Ne želi ga baš poniziti do kraja. Plaća mu je petkom. Ne postoji bruto/neto. Što dobiješ, tvoje je. Sve drugo plaćaš. U bolnicu odmah dolaziš na red. Ali plaćaš. Mirovina je što uštediš. Ili ideš ispod mosta…
Vratimo se. 2025 godina. Europa danas.
Povelja EU o temeljnim pravima jamči jednak tretman i nediskriminaciju, minimalne standarde za radno vrijeme i odmor, zaštitu u slučaju otkaza ili restrukturiranja, pravo na kolektivno pregovaranje, a Europska konfederacija sindikata (ETUC) koordinira radničke borbe na razini EU. Hoće li se ove današnje eurobitke 21. stoljeća izgubiti? Tu su nesigurni ugovori, neke tvrtke poput Ubera, Wolta.
Digitalizacija i umjetna inteligencija je već među nama, gdje se borba za regulaciju rada u digitalnom gospodarstvu podiže na nepoznatu razinu zamućenim pogledom u budućnost. Radnici u EU, migranti i ostali neeuropski građani su često izloženi lošijim uvjetima. Ima nas sve manje. To su današnje europske bitke. A u pravcu zelene tranzicije gdje radnici u rudnicima ugljena, čelika i automobilskoj industriji zahtijevaju pravedan prijelaz na zeleno, se nadvila magla. Prava, koja danas Europljanin smatra normalnima, osvojena su stoljećima borbe i nikada nisu dana kao dar. Poklon. Ponavljam, radnik ih nije dobio na dar. Nije poklon da se dijeli dalje.
A kako je “Tamo daleko”?
Radnici rade 10–12 sati dnevno, 6 dana u tjednu. Prekovremeni rad je preko svih zakonskih granica bez isplate dodatne naknade. Onaj koji je “tamo daleko” radi daleko od svoje obitelji i smješten je u tvorničkoj spavaonici. Njegova Sigurnost i zaštita je sporedna jer cilj je izraditi proizvod koji će se prodati Europi jeftinije od Fiat Dobla, Berlinga, Cadyja i Pande.
Nesreća na radu, izloženost štetnim materijalima. Što je to? Razboliš se, vrate te u selo ispod Himalaja, drugi dolazi.
Kupujmo Kinesko.
Ostavimo si malo eura za Stihl, Husqvarnu ili Alpina pilu za onu granu s početka ove priče…
Euro-carine 150% za Euro-radnika, odmah. Da ostane čovjek… Još ima nade…
(R. M.)
