don Antun Nižetić
Odlična priprava za Veliki tjedan jest promišljati o Torinskom platnu. Ono je zapravo čudesni, znanstveno neobjašnjivi dokument onoga što razmatramo od Velikog petka do Uskrsa.
Torinsko platno bez sumnje je najproučavaniji predmet na svijetu. Postoji čak akademska specijalizacija sindonoloških studija, koja se bavi isključivo tim Platnom (na starogrčkom platno se kaže sindon) iz kutova raznih znanstvenih disciplina – povijesti, arheologije, forenzike, kemije, fizike, botanike, ikonografije…
Papa Ivan Pavao II. rekao je kako nam je Isus, uz sakramente, ostavio i Sveto Platno. Zašto je to Platno toliko važno za Crkvu i zašto se znanstvenici ne prestaju baviti njime?
U sva četiri evanđelja spominje se platno u koje je bilo umotano Isusovo tijelo skinuto s križa. Evanđelisti navode da su apostoli, nakon što su ušli u prazan grob, zatekli upravo to platno. Već sama činjenica da su to zapisali desetljećima nakon samih događaja svjedoči o važnosti koju je Platno imalo u prvoj Crkvi. Spominje se i ubrus koji je bio na Isusovoj glavi. Taj ubrus, danas poznat kao Ubrus iz Ovieda (Oviedo, Španjolska), ima vrlo dobro dokumentiranu povijest od 636. godine jer je, zbog Isusove krvi na njemu, postao važna hodočasnička destinacija. Taj Ubrus jako je važan i za datiranje Torinskog Platna jer su forenzičke analize otkrile kako je isti čovjek krvario i u Platno i na Ubrus. Dakle, i Platno iz Torina mora biti staro barem kao Ubrus iz Ovieda.
To je jedan od brojnih dokaza koji opovrgavaju poznato datiranje Platna ugljikom-14 u srednji vijek, prema kojem bi ono bilo krivotvorina. Kad je riječ o drugim predmetima, ako se datiranje pomoću ugljika-14 ne podudara s drugim znanstvenim analizama, ono se smatra nepouzdanim zbog kontaminiranosti uzorka. No u slučaju Torinskog platna, usprkos brojnim analizama – povijesnim, ikonografskim, biokemijskim, fotografskim, medicinskim i botaničkim – koje snažno ukazuju na njegovu autentičnost, neki i dalje smatraju da je Platno srednjovjekovna krivotvorina.
Zašto? Jer ako bi Platno bilo autentično, onda bi to značilo da pred sobom imamo opipljivo čudesno svjedočanstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća.
Vjernik bez problema može prihvatiti da je Platno krivotvorina ako bi dokazi upućivali na to – jer vjera se ne temelji na Torinskom platnu. Vjernik ne znači biti i lakovjernik. Biti skeptičan razumna je i dobra osobina ljudskih bića, bili oni vjernici ili nevjernici. S druge strane, netko tko želi ostati nevjernik, ne može prihvatiti da bi to zaista mogao biti lik Isusa Krista i njegova krv, iako svi dokazi snažno upućuju na to, jer bi to onda značilo da je Torinsko platno trajno čudo pred našim očima – i to čudo koje možemo proučavati suvremenim znanstvenim aparatom.
Zašto toliki znanstvenici danas smatraju da je Platno autentično? Zato što podaci koje imamo nadilaze sve što možemo objasniti, te je sve oko Platna jednostavno pretjerano nevjerojatno da bi se olako prešlo preko toga.
Slika na Platnu nije naslikana. Nije otisnuta. Nema pigmenata. Pomna znanstvena proučavanja potvrđuju da nije stvorena nijednom nama poznatom tehnikom.
I upravo to je najveći misterij: kako je nastao lik čovjeka na Platnu? Ako smatramo – usprkos svim pokazateljima – da je Platno srednjovjekovna prevara, ostaje nam nerješivi misterij – kako je navodni srednjovjekovni krivotvoritelj uspio zavarati forenzičare 21. stoljeća, predvidjeti mikroskop, fotografiju i vrste analiza krvi kakve su u prošlosti bile apsolutno nezamislive?
Na Platnu je tajanstveni lik – sprijeda i straga – raspetoga čovjeka koji je prethodno bio bičevan, proboden kopljem u rebra, a glava mu je ozlijeđena nabijanjem trnove krune. Sama slika nije nastala od krvi, kako bi netko mogao pomisliti. Prema suvremenim istraživanjima, za nastanak ove slike bilo je potrebno izuzetno intenzivno i kratkotrajno ultraljubičasto zračenje (slično vakuumskom UV laseru), koje je proizašlo iz leša umotanog u Platno.
Osim slike, na Platnu ima mnogo stvarne ljudske krvi. Analize su pokazale da krv pripada teško mučenoj osobi (utvrđene su povišene količine bilirubina), a identificirana je i moguća krvna grupa AB. Forenzičke metode danas mogu razlikovati krv nastalu za života od one nastale nakon smrti. Tako je potvrđeno da je krv na Platnu iz predjela prsnog koša proizašla iz rane nanesene nakon smrti, što u detalje potvrđuje evanđeoski opis Isusove muke i smrti.
Povijesno kretanje Platna
Preveo sam BBC-jev dokumentarac (ta medijska kuća nipošto nije naklonjena kršćanstvu) iz 2008. koji se upravo bavi ovim nerješivim misterijem lika čovjeka na Platnu i koji također pokazuje zašto znamo da je Platno stvarno iz Jeruzalema iz 1. stoljeća. U tom dokumentarcu doneseni su dokazi kako je platno iz Torina upravo ono isto platno za koje, prema povijesnim zapisima, znamo kuda se “kretalo” u raznim geopolitičkim i vojnim previranjima. Poveznica će biti na kraju.
Znamo da je Platno iz Jeruzalema stiglo u Edesu pa u Carigrad, gdje ga 1204. franački križari otimaju, pa stiže u Francusku te napokon završava u Torinu.
Već u 3. stoljeću crkveni povjesničar Euzebije piše o „platnu na kojem je otisnut Kristov lik“ koje se čuva u Edesi, gdje se skrivalo zbog straha za sigurnost relikvije. Evagrije Skolastik opisuje kako je 544. godine Platno ponovno otkriveno u Edesi, gdje je, prema predaji, bilo skriveno iza niše u zidu zbog opasnosti i progona. Taj događaj doživljen je kao veliko otkriće, a platno Evagrije naziva “Božjom slikom, neučinjenom ljudskom rukom”.
Najstarije ikone Krista upravo su iz tog razdoblja i podudaraju se u detaljima s licem s Platna, koje je tako postalo prototip svih budućih prikaza Krista u kršćanskoj umjetnosti. Prije ponovnog otkrića Platna u Edesi, Krist je prikazivan kao mladić bez brade i s kratkom kosom, kao npr. u mozaiku iz Eufrazijeve bazilike u Poreču.
Godine 944. bizantski car Roman I. pokreće vojnu kampanju protiv Arapa u Edesi i nakon pobjede donosi Platno u Carigrad. Pobjednička povorka s relikvijom ulazi u grad 15. kolovoza te godine, a Platno se potom čuva u crkvenoj riznici Carigrada. Tamo ostaje sljedećih 260 godina.
Vitez iz Francuske 1204. piše kako je u jednoj crkvi vidio platno koje se izlagalo svakog petka, prikazujući cijelo Isusovo tijelo, a čuvar carske riznice Carigrada 1201. ovako opisuje relikviju: “Kristov pogrebni pokrov napravljen je od lana u skladu s tamošnjim običajima; još uvijek miriše; odupire se raspadanju jer je ovijao otajstveno tijelo umrloga, nago i balzamirano nakon muke”.
Tri godine nakon ovog zapisa Carigrad je opljačkan od većinom franačkih i mletačkih križara. Sljedećih 150 godina ne znamo gdje je Platno, dok se nije pojavilo u Francuskoj. Onaj koji ga je oteo morao ga je skrivati jer je papa Inocent III. izopćio sve križare koji su sudjelovali u pljačkama, pa se nitko nije htio hvaliti otetim plijenom. Tek nakon 150 godina potomci križara koji je sudjelovao u pljački Carigrada počinju ga javno izlagati u Lireyu u Francuskoj. Platno je potom darovano kući Savoja i čuvalo se u Chambéryju gdje je 1532. umalo bilo uništeno u požaru. Tada se nalazilo u srebrnoj škrinji koja se rastopila, ostavljajući simetrična oštećenja vidljiva i danas. Platno je premješteno u Torino 1578. godine. Kuća Savoja bila je vlasnik Platna sve do 1983. godine, kada ga je kralj Umberto II., posljednji kralj Italije, u oporuci ostavio papi i Svetoj Stolici.
Mikroskopska analiza peludi pronađene u vlaknima Platna – osobito istraživanja švicarskog forenzičara Maxa Freija i izraelskog botaničara Avinoama Danina – pokazala je prisutnost peludi biljaka koje rastu isključivo u Palestini, Turskoj i jugoistočnoj Europi. To predstavlja snažan argument u prilog autentičnosti Platna i potvrđuje njegov povijesni put kroz te krajeve.
Izum fotografije omogućava novi pogled na Platno
Znanstvena povijest Platna započinje krajem 19. stoljeća kada je, zahvaljujući izumu fotografije, otkriveno kako je slika na Platnu zapravo fotografski negativ – što je samo po sebi nevjerojatno. Ništa ni približno slično ne postoji u povijesti umjetnosti! Stoga je Torinsko platno poput “Kristovog selfija” koji je čekao 20 stoljeća da bi bio razvijen – kao što su se nekad razvijale slike s negativa, što mlađi čitatelji vjerojatno neće razumjeti jer su odrasli uz digitalnu fotografiju.
Profesor anatomije Yves Delage, agnostik, zaključio je da je slika anatomski savršena i da nije moguće da je to djelo nekog srednjovjekovnog umjetnika. Njegovi zaključci isprva nisu prihvaćeni zbog otpora prema nadnaravnom, ali kasnija istraživanja samo su potvrdila: slika na Platnu nije djelo umjetnika i vjerno prenosi fiziološke i anatomske značajke mučenog čovjeka koje su bile nepoznate ljudima prošlih stoljeća.
Godine 1978. proveden je projekt STURP (Shroud of Turin Research Project), međunarodni znanstveni projekt u kojem je sudjelovalo oko 40 znanstvenika, uključujući stručnjake iz NASA-e i Nacionalnog laboratorija u Los Alamosu. Neki su isprva vjerovali da će lako dokazati da je Platno krivotvorina, no bili su toliko zatečeni otkrićima da su mu posvetili ostatak života. Među njima su i Barrie Schwortz te John Jackson, voditelj projekta. Danas Židov Schwortz otvoreno tvrdi da je Platno autentično i znanstveno neobjašnjivo.
Godine 2000. tim stručnjaka opovrgnuo je kontroverzno datiranje ugljikom-14. Naime, uzorak iz 1988. bio je oštećen i kontaminiran. Godine 2013. analiza vlakana datira Platno između 300. pr. Kr. i 400. po. Kr., dodatno potvrđujući njegovu autentičnost.
Hiperrealistični prikaz čovjeka s Platna
Danas se u katedrali u Salamanci (Španjolska) može vidjeti trodimenzionalna rekonstrukcija tijela čovjeka s Platna. Álvaro Blanco, voditelj projekta, kaže:
“Ono što ovu izložbu čini tako posebnom jest to da smo nakon tolikih godina istraživanja Svetog platna došli do točke da se više ne radi o znanstvenoj raspravi, već o pitanju hoćemo li prihvatiti stvarnost ili ne. Znamo sa sigurnošću da je Sveto platno bilo omotano oko tijela nekog čovjeka i sada smo rekonstruirali lik tog čovjeka”.
Rekonstrukcija je izrađena u hiperrealističkom stilu od silikona, lateksa i ljudske kose. Teška je 75 kg i temelji se isključivo na podacima s Platna. Posjetitelji po prvi put u povijesti mogu vidjeti realističan prikaz čovjeka koji je bio omotan Platnom.
Organizatori izložbe nikome ne nameću zaključak o tome tko je čovjek na Platnu. No za mnoge, uključujući i mene, odgovor je jasan – nakon što smo dobro proučili znanstvena saznanja o Platnu, mislimo da je odgovor jednostavan: ovdje vidimo Isusa, prorečenog Mesiju, Jaganjca Božjega koji je samoga sebe predao za žrtvu nepravde u činu ljubavi i milosrđa prema nama grešnicima, i koji nam je na neobjašnjiv način ostavio Platno kao čudesno, trajno svjedočanstvo i dokument tih događaja.
Prethodni naraštaji štovali su Torinsko platno, no nisu ga mogli vidjeti onako kako ga mi vidimo danas. Zahvaljujući fotografiji, možemo promatrati njegov pozitiv, što prije izuma fotografije nije bilo moguće. Osim toga, suvremene tehnologije omogućile su nam i trodimenzionalni (3D) hiperrealistični prikaz lika s Platna. To je ostvareno jer slika na Platnu posjeduje reljefne karakteristike koje su otkrivene analizom pomoću uređaja VP-8 Image Analyzer. Ovaj uređaj, razvijen 1972. godine, pretvara različite razine svjetline u vertikalni reljef. Kada se primijeni na uobičajene fotografije, rezultati su iskrivljeni i netočni. Međutim, primjenom na sliku s Torinskog platna, VP-8 je proizveo točan topografski prikaz ljudskog lika, što ukazuje na jedinstvene trodimenzionalne informacije sadržane u slici Platna.
To svojstvo omogućilo je izradu preciznih 3D modela čovjeka s Platna, pružajući dublji uvid u njegov izgled i držanje. Takve analize dodatno potvrđuju jedinstvenost i kompleksnost slike na Torinskom platnu.
Zanimljivost je da u crkvi u Kanfanaru možemo pogledati suvremenu kopiju Torinskog platna koju je darovala torinska nadbiskupija toj župi. Providnost me je, dok sam tamo bio župnik, spojila s tadašnjim čuvarom Platna mons. Giuseppeom Ghibertijem koji mi je, vidjevši moju oduševljenost Platnom, omogućio satima boraviti pred ovom relikvijom. Preko njega smo dobili u Istru ovu vrijednu kopiju visoke rezolucije.
Jednom sam u Torinu, zatvorio oči i pustio volonteru da mi vodi ruku po reljefu Kristova tijela s Platna, izrađenom za slijepe. Kad mi je ruku stavio na krvavi bok doživio sam trenutak milosti i šokirao sebe i volontera provalom suza – uz svjedočanstvo Svetog platna, starozavjetnih proroštava trpećeg Mesije, apostola, a i savjesti, iznutra mi je svjedočio i Duh Sveti da je ova Ljubav istina, da me Bog ljubi, da moj život ima smisla. Spoznao sam da je ovo Platno dano za sve nevjerne Tome i to posebno za naše nevjerno vrijeme.
Neka na sve nas raspeti i uskrsli Spasitelj spusti svoj Mir!
Videozapisi:
Multimedijsku verziju ovog teksta, s fotografijama i videozapisom, možete pogledati ovdje: https://youtu.be/s0DYfOv0B5A
BBC-jev dokumentarac s hrvatskim titlovima možete pogledati ovdje: https://youtu.be/sjd98J5F_Ng
