Već je jako velik uspjeh da se razgovara o primirju, da ljudi ne ginu, da se ne uništava i ne razara
Dr. sc. Vilko Klasan, je ugledni vojni diplomat, izvrstan poznavatelj geostrateških kretanja u današnjem svijetu. Novinar Bonton.hr Nenad Predovan razgovarao je s njime o najznačajnijem političkom događaju današnjice – sutrašnjem susretu dvojice predsjednika, Donalda Trumpa i Vladimira Putina.
Sudjelovali ste na sigurnosnoj konferenciji u Munchenu 2007. na koji je Putin održao govor o interesima Rusije, je li se već iz toga govora dalo naslutiti ono što će se kasnije događati?
-Putin je već na munchenskoj konferenciji prognozirao ono što se kasnije dešavalo. Radilo se o tome da je on još 2007. na konferenciji ukazao da daljnje proširenje NATO-a na istok neće biti dobro i da će imati strateške posljedice za Europu, što se evo sada događa. On je tada to otvoreno rekao, a na summitu u Bukureštu 2008. su ipak pozvane Gruzija i Ukrajina u NATO. Slijedila je intervencija Rusije i u Gruziji, zatim slijedi 2014. okupacija Krima što 2022. prerasta u rat s Ukrajinom.
Izgleda da Europa i Amerika nisu dobro razumjele taj Putinov govor iz 2007. godine?
-Vidjeli smo da je politika SAD-a bila širenje NATO-a na istok sve do ovih događanja s Ukrajinom gdje se potvrdilo ovo što kažete, da Putin nije dobro shvaćen kad je govorio da je to strateška ugroza za Rusiju. A kasniji događaji, postavljanje raketa u Rumunjskoj i Poljskoj i približavanje NATO-a ruskim granicama koje se trebalo dogoditi i s Ukrajinom zaustavljeno je ratom. Potvrdilo se, kako kažete, da on nije bio dobro shvaćen. Prvi zahtjev Rusije bio je da Ukrajina odustane od članstva u NATO-u i da bude neutralna i nesvrstana zemlja.
Za Ukrajinu već dugo nema dobrog rješenja
Što od ovog susreta očekuje Rusija, a što SAD?
-Pokazuje se da je Rusija stalno na istim zahtjevima i opetovano ponavlja da od njih neće odustati. Predsjednik Trump je vrlo nepredvidiv u odnosima s Rusijom, tenzije se naizmjenično podižu pa spuštaju i teško je predvidjeti što će biti točno predmet razgovora koji se tiče Ukrajine. Treba pozdraviti što su dvije supersile prešle na diplomatski stol. Amerika i Rusija imaju puno toga razgovarati kad je u pitanju mir u svijetu. Ukrajina je jedna od tema.
Naravno da će se razgovarati o mnogim temama, ali rat u Ukrajini je u središtu pozornosti najšire javnosti i tu su najveća očekivanja.
-Točno je da je Ukrajina središnje mjesto interesa Amerike jer Trump više puta napominjao da to nije njegov rat i da želi Ameriku izvući iz tog rata. Možemo očekivati samo dvije opcije – ili će se krenuti prema rješenju rata u Ukrajini ili će taj rat eskalirati u potpuno nepredvidivom smjeru. Trump želi riješiti taj rat i posvetiti se Kini kao glavnom protivniku. Nažalost, kako god se to riješilo, za Ukrajinu već dugo nema dobrog rješenja.
Razgovori su se pripremali i očekuje se da je dogovoren neki rezultat. Kakav bi to mogao biti rezultat?
-Mislim da smo od mira još uvijek jako daleko. Za Ruse je sam susret dobar rezultat. Ruski predsjednik dolazi praktički iz blokade, daje mu se mjesto da dođe u Ameriku i razgovara s američkim predsjednikom. To je povratak Rusije na svjetsku scenu. Njima je već to dovoljan rezultat. Špekulirati što će biti rezultati i kako će ih tko protumačiti sada nema smisla, ali ja ću reći ovako – bit će kao kod nas na lokalnim i regionalnim izborima, rezultati će biti takvi da svi pobijede i svi su zadovoljni. Samo Ukrajina neće biti zadovoljna. Oni nisu ni pozvani zato jer nisu igrači, oni su igralište, a igralište se ne poziva za stol nego igrači. Ukrajina nije subjekt već je objekt razgovora. A kad ste objekt onda drugi odlučuju o vašoj sudbini, i oni će odlučiti.
-Već je jako velik uspjeh da se razgovara o primirju, da ljudi ne ginu, da se ne uništava i ne razara. Ukrajina je kompleksan problem, o tome će se razgovarati još dugo, ali dobro je da se počelo razgovarati diplomatskim sredstvima. Do mira je dug, dug put. Na Ukrajinu je izvršena brutalna agresija. Međutim, ona je došla do toga da ona neće odlučivati o svojoj sudbini. Niti je Kuba odlučivala u raketnoj krizi, niti je Koreja odlučivala o podjeli Koreje, niti je Njemačka odlučivala o podjeli Njemačke tako da nije to prvi put u svijetu, ali to je real politik.
EU i Ukrajina nisu za stolom, nisu igrači
Gdje je u svemu tome EU, ni ona nije pozvana za stol.
-Treba biti jasan i držati se real politike. Dakle EU i Ukrajina nisu za stolom, nisu igrači. To je fakat koji dovoljno govori sam za sebe. EU i Ukrajina iz ovoga što će se u petak dogoditi izlaze kao poraženi, a Rusija i SAD kao dobitnici kakav god da bude razgovor. Položaj EU u odnosu na Ameriku nikada nije bio lošiji i Europa više nije globalni igrač. Europa nije iskoristila svoju šansu i pomogla Ukrajini kad je trebalo, a to je na samom početku. Europa je imala tri godine i nije radila ništa. Sada ubire „plodove“ tog svog nesposobnog birokratiziranog vodstva. Nažalost, Europa je koristila jeftine ruske energente, Amerika joj je čuvala sigurnost, a Europa je išla u smjeru koji se sad pokazao potpuno pogrešan, odmaknula se od svojih kršćanskih vrijednosti i evo sada ubire „plodove“ takve politike.
Kakva je pozicija Kine u tom procesu?
-Upravo je Kina jedna od tema. Trump je pozvao Putina na Aljasku koja simbolizira vrijeme najboljih odnosa Rusije i SAD ikada u povijesti. To je baš zato da ga pokuša odvojiti od Kine. To je Trumpu bitnije nego Ukrajina. On će pokušati sve da oslabi vezu Rusije i Kine i to mu je prioritet. Kina živi od ruskih energenata i ima interesa u Rusji i bit će to teško. Vidjet ćemo na sceni umjetnost politike. Europa je propustila takav razgovor s Rusijom, a tu se radi puno više o europskoj sigurnosti nego američkoj.
I za kraj pitanje, zašto susret na Aljaski? Aljaska je pripadala Rusiji, a potom su je Rusi prodali Americi.
-Aljaska kao mjesto susreta ima veliko značenje. Do sada su se američki i ruski predsjednici sastajali na nekakvom neutralnom terenu. I sad se govorilo o nekoliko različitih lokacija gdje bi se mogli sresti na neutralnom terenu. Svi su se nudili jednom takvom susretu. A na čuđenje svih predsjednik Trump je išao toliko daleko da pozove predsjednika Putina na Aljasku. Znači da mu je jako stalo da bude domaćin toga susreta i to na simboličnom mjestu najboljih odnosa SAD-a i Rusije u cijeloj povijesti.
