Naša čitateljica Ana Sušek na našu zamolbu podijelila nam je iskreni i humoristični putopis sa svog nedavnog turističkog putovanja u Keniju.
“Na putovanje sam otišla s agencijom. S obzirom da radim u školi, i da imam kolektivni godišnji, morala sam odabrati destinaciju koju mogu posjetiti u određenom razdoblju pa je Kenija ostala najzanimljivija opcija. U Africi smo bili dva tjedna. Tjedan u Keniji, tjedan u Tanzaniji, uglavnom Zanzibar“, kazala nam je uvodno.
-Put nije bio kompliciran jer sam bila u dobrom društvu pa je bilo zabavno. Krenule smo iz Beograda u kojem smo provele dva dana prije samog puta u Afriku. Iz Beograda smo letjele za Dubai pa iz Dubaija za Nairobi. Na cijelom putovanju smo se dosta vozili jer su znamenitosti koje valja posjetiti dosta udaljene tako da su nam prvi dani protekli uglavnom u vožnji. Lokalne ceste su vrlo loše, neke neasfaltirane pune rupa zbog čega je i vožnja dosta spora.
Cijene u lokalima su nešto jeftinije
-Imaju zanimljiv lokalni taksi „tuk tuk“ kojeg ima posvuda i lako se zaustavi. To je mali motorin na 3 kotača s kabinom.
U Keniji je veliko siromaštvo, a kako kažu svi lokalci s kojima sam pričala, to je zbog velike korupcije koja ondje vlada. Dosta novaca koje je namijenjeno za neko unaprjeđenje društva i infrastrukture nestane.
Cijene u lokalima su nešto jeftinije nego kod nas, pa ako se tko usudi i ode u lokalne birtije može dosta uštedjeti, ali se turisti uglavnom ne odlučuju na to.
-Domaći su poprilično naporni kad vide strance i uglavnom žele stvoriti prijateljsko raspoloženje ili odmah prijeđu na stvar i pokušaju nešto prodati ili užicati, pojašnja Sušek.
Nakit od lavljeg zuba? Prije od krave
-Najzanimljivije su mi bile životinje u safariju u rezervatu Maasai Mara. U kombiju otvorenog krova približili smo se gepardu, lavovima, leopardu. Uglavnom vidjeli smo sve osim nosoroga kojih ima jako malo i rijetko se viđaju. Bili smo i na „Walking safariju“ gdje smo u pratnji naoružanog vodiča gledali vodenkonje i krokodile.
-Posjetili smo pleme Maasai koji rado dočekuju turiste i ugošćuju ih u svoje kuće od kravljih govana i prodaju nakit, kako kažu od lavljeg zuba kojeg su sami napravili. Ipak, kasnije saznajemo da to nije lavlji zub, već izrezbarena, vjerojatno kravlja kost.
-A ni većinu nakita nisu sami radili jer se isti prodaju u ostalim suvenirnicama diljem Kenije. Ipak, neke nakite jesu radili i vidi se da je ručni rad. Iako tvrde da žive u tom selu na tradicionalan način, neki rade u obližnjem kampu, kaže Sušek.
U razredu ima 50 do 70 učenika
-Ispod svojih maasai deka nose kratke sportske hlače, žene nose grudnjake, a djeca koja su nas dočekala su djeca iz obližnjeg sela koja dolaze po slatkiše i igračke koje im turisti donesu, opisuje.
-Posjetili smo i lokalnu školu koju pohađa 1.200 učenika na samo 45 učitelja. U razredu ima 50 do 70 učenika.
-S hranom nisu baš kreativni iako imaju obilje hrane koju uzgajaju, ali većinu izvoze. Uglavnom pripremaju suhu piletinu. Probali smo juhu od banane i pohane banane. Imaju i alkoholni napitak od banane koji ima okus po ukiseljenom vinu.
Sve polako, opušteno, bez panike i žurbe
Sve što rade popraćeno je pjesmom, od usitnjavanja i prženja kave, do branja kokosa sa stabla. Glavna pjesma im je Hakuna Matata koju svi znaju pjevati pa i mala djeca.
Jako su opušteni i spori, osobito na Zanzibaru. Jedan koktel smo čekale pola sata, a večeru i više od sat vremena koja je na kraju bila hladna.
Kada se uđe u to stane uma da je sve polako, opušteno, bez panike i žurbe zaista se možeš dobro odmoriti i opustiti.
