BEOGRAD
Izvan “radara” hrvatskih medija, koji inače nerijetko svrću pogledom na susjednu istočnu zemlju, prošla je zanimljiva vijest da je od Nove godine, u glavnom gradu Srbije, u Beogradu, potpuno besplatan javni gradski prijevoz za sve građane.
– Nema plaćanja karata, nema ni mjesečnih karata, niti popusta. Ovom mjerom Beograd postaje jedini grad u Europi s više od pola milijuna ljudi koji ima besplatan javni gradski prijevoz (napomenuo je da neki francuski gradovi isto imaju besplatan javni prijevoz, kao i estonski Tallinn, ali ima manje od pola milijuna stanovnika op.), bio je najavio još u prosincu beogradski gradonačelnik, “naprednjak”, Aleksandar Šapić.
I tako bi. Najavio je i potpunu izmjenu voznog parka javnog prijevoza, od novih autobusa, tramvaja i trolejbusa, međutim, to bi trebalo ići kroz nekoliko godina.
Vjerojatno su se naprednjaci (SNS) vodili populističkim motivima, htjeli bi politikom mrkve (u Beogradu su besplatni i dječji vrtići od 2023. godine, svi učenici dobivaju đačku pripomoć…) umiriti antikoruptivne prosvjede protiv vlasti, međutim, tko ima nešto protiv besplatnog prijevoza? A ima i racionalnu osnovu s obzirom da Beograd, kao i primjerice Zagreb, muku muči s gustim prometom.
Umjesto spore gradnje biciklističkih staza za što su se odlučili napredno-zeleni zagrebački “možemosi”, a što uopće ne rješava problem zbog fizičke ograničenosti bicikala, Vučićevi naprednjaci su krenuli konzervativnije, s idejom da pojačaju javni prijevoz s dodavanjem i integriranjem linija te potpunom obustavom naplate vožnje. Ionako kažu da je već toliko kategorija stanovništva dobivalo besplatne mjesečne “pokaze” ili popuste da izostanak prihoda od karata neće narušiti financijsko poslovanje tamošnjeg prijevoznika. Iovako ga država već subvencionira. A uštedjet će se ako ništa drugo na kontrolorima, “bakulama” kako ih se barem u Rijeci svojedobno zvalo. Ne tako davno uvedena mogućnost plaćanja SMS-om u Beogradu dovela je do situacija da bi dobar dio putnika poslao SMS za plaćanje karte tek kada bi kontrolori ušli u autobus. Piši kući propalo.
Iako ideja dolazi od jedne, mogli bi kazati, opskurne srbijanske stranke (koja je doduše ondje već dugo na vlasti) dalo bi se razmisliti o posljedicama kada bi se takva inicijativa provela u Zagrebu ili drugim većim hrvatskim gradovima. Napraviti nekakvu cost/benefit ili SWOT analizu, te racionalno odvagnuti bi li se time pridonijelo i koliko smanjenju prometa osobnih vozila, gubljenja vremena u prometu, zagađenja, buke… Da se ne brza, najbolje bi bilo malo pričekati, godinu dana, i vidjeti kako to funkcionira u ovome gradu te se zatim, ovisno o rezultatima, odlučiti (ili ne) na takav potez. Svakako bi trebalo konzultirati iskustva estonskog glavnog grada koji takvu politiku provodi već godinama. U svakom slučaju zanimljiva ideja.
Dodajmo još da današnje šire područje Beograda ima 1,7 milijuna stanovnika, u planu im je izgradnja podzemne željeznice do 2030. godine, ali to je na vrlo “dugom štapu”. U manjem Zagrebu je još na dužem.