Većina gradića unutrašnje Istre sagrađeni su visoko na brdašcima. Ništa novo.
Ima toga u Europi od Sicilije, Španjolske preko Francuske do Mediterana. Nositi teško kamenje strmim putevima na vrh brda bilo je pitanje opstanka i obrane lokacije na kojoj se živi i radi. I gradnja im je trajala neko vrijeme pa su gradići napravljeni u etapama i fazama, neki brže, a neki sporije. Arhitekti i konstruktori su osim visokih bedema, morali napraviti prilaze i ulaze. Pa tako manji gradići imaju jedna Vrata, veći dva, a neki četiri Vrata koja su se noću zaključavala pod stražom, a ujutro otvarala puku i narodu.
Kroz njih su prolazili ljudi, stoka za prodaju, a kada je bilo teškog tereta, trebalo je i konjskom ili magarećom zapregom kola, voz, karocu dopeljati u grad. I nakon obavljenog posla otići van iz njega. Vrijeme je prolazilo. Izumitelji su tražili rješenja za prijevoz robe i putnika.
Nastanak autoindustrije
Nakon otkrića parnog stroja, počelo je natjecanje u kvaliteti, brzini i snazi prijevoza. Nastajala je industrija bez koje bi naš današnji život bio nezamisliv. Autoindustrija.
Ako promatramo “novi svijet”, koji je dobio priliku raditi sve po vlastitoj želji – od arhitekture, autocesta, do automobila – oni su to pravili po svojoj potrebi i mjeri. I tako su automobili poput Lincolna, Cadillaca i sličnih postali ponešto veliki za nas Europljane. Zaista preveliki.
Pogotovo ako skočimo na početak ove priče gdje već imamo “gotove” gradiće u koje sa svojim vozilima želimo ulaziti i izlaziti kroz “Vrata”. Talijanska i francuska autoindustrija nije imala izbor. Prvo su “izmjerili” Vrata svojih gradića i tek onda su postavili standarde. I Nijemci, Šveđani, pa i Englezi su “morali” slijediti takve trendove.
Ne može se napraviti automobil koji primjerice jedva ulazi u staru Palmanovu ili koji neće moći u uskim rimskim ulicama biti funkcionalan. A kako ući u Hum? Ameri na to nisu računali.
Uglavnom da sada ne idemo previše u struku i prometne zakone koji danas vrijede, ništa šire od 250 centimetara se redovno ne vozi prometnicama. U pravilu su se u Europi tražila rješenja od 120 centimetara širine malih vozila do 185 centimetara za one veće. Mercedes S klase kao jedan “ogroman” europski automobil ne ide iznad 190 centimetara, a i njima u visokoj klasi trend je prema smanjivanju širine vozila. (Ironično, manje klase idu prema širim dimenzijama).
Dužine su za ovu našu temu jednako važne. A to su od onih malih, malo više od 250 cm, srednjih 350 cm, “normalnih” 430 do 450 cm i najdužih u normalnim klasama od 500 do 550 cm.
Eksplozija automobilizma 60-ih
Tradicionalno, zbog svoje geografske pozicije okrenuta zapadu, Istra je kroz povijest od pojave autoindustrije koristila idealne automobile za svoje gradove. A to su sigurno pogađate, Fiat Ballila, Topolino, Giardinetta i cijela ta generacija talijanskih, ali i francuskih vozila od kraja 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća.
Promjene vladara nisu utjecale na stil odabira vozila u Istri upravo zbog sve većih potreba transporta i prijevoza. Obaranje raznih rekorda u prašnjavim auto relijima sa sjevera Europe preko Alpa prema zemljama Orijenta, između dva svjetska rata, nije Istru postavio na kartu tih ruta. Ipak je bila malo “preuska” za engleske, austrijske i njemačke aristokrate, njihova vozila i vozače.
Auto se vrlo brzo iz potrebe pretvorio u modu, stil života i predstavljanje osobnog bogatstva i standarda. Ali u Istri veći, ne znači i bolji. No, šezdesete godine su obilježile eksploziju automobilizma u svijetu, posebno u Europi. Iz Kragujevca je stigao “Fiat” pod zastavom “Zastave“. Talijanski 500 postao je 750. Odmah je prihvaćen i udomaćen ne samo na istarskom području. Fiat 125 postao je “stojadin” i on se uklopio. Drugim riječima Istra nije imala problem dimenzija (veće je bolje i naprednije).
Iz Francuske su legendarni proizvodi Spaček, Renault 4, Diana 6, Ami 8 bili “izmišljeni” za ulazak i izlazak iz Motovuna ili Grožnjana. Nijemci predstavljaju nakon neuništive “Bube” najveći auto proizvod svih vremena Golf 1. I on se savršeno uklapa na istarske ceste, zavoje i gradiće. Talijani izbacuju cijelu paletu hit vozila koji se mogu voziti po mediteranskim gradićima. Autobianchi,127, Ritmo, Tipo i njihove karavan izvedenice preteče današnjih Dobla, Partnera, Berlinga, Cady vozila obrtnika, ribara i težaka.
Prilagođeni za istarske gradiće
Svi su oni prilagođeni Velim i Malim Vratima istarskih gradova. Ti i takvi gradovi su postavili standard cijeloj svjetskoj autoindustriji pa danas iz zemalja “novog svijeta” imamo “normalna” vozila na ponudi za kupnju kako bi mogli raditi zavoje po istarskim cestama koje nisu drugačije od onih na Siciliji, Azurnoj obali i Toskani. Istok i Daleki Istok to zna. Oni i imenom već najavljuju koje im se tržište sviđa i gdje žele da se njihova auto tehnologija koristi i kupuje. Ali prvo je moraju prodati. I sve su uspješniji svojom kvalitetom.
Ferarri Testarossa ima dimenzije 4,5 metara dužine, 2 metra širine je, a visina joj je tek nešto više od jednog metra. Stari Fiat 500 iz 60-ih godina dugačak je 3 metra, visok je koliko i širok 1,3 metra. Novi Fiat 500 dugačak je preko 3,5 metara, visok 1,5 metara i 160 centimetara je širok. Nećete valjda po Istri voziti auto koji je širok 2 metra kada je lakše sa 160 centimetara?
A bajke?
Istarske gradiće Roč, Grožnjan, Završje, Motovun, Buzet, Sovinjak, Vrh, Boljun, Labin, su sagradili divovi koji su u Istri živjeli prije ljudi. Najveći div se zvao Dragonja, kojeg su još zvali i orač jer je izorao brazdu od Ćićarije prema moru, kojom je potekla rijeka Mirna. Zaorao je on još jednu jer su ga to zamolili stanovnici sjeverne Istre, a rijeku koja je tom brazdom potekla nazvao po sebi, Dragonja. Zaorao je on i treću kod Pazinskog kaštela i taman kad je krenuo, na prozoru se pojavila jedna Pazinka koja mu se rugala. Dragonja se uvrijedio i otišao, a pod Pazinom se nastavila skupljati voda. Stanovnici su dozivali diva da se vrati, a on je od ljutnje samo udario nogom, zemlja se otvorila i tako je nastala Pazinska jama.
Ostali divovi zauzeli su svaki svoje istarsko brdo i dodajući jedan drugome teško kamenje napravili su na svakom brdu po jedan gradić. Kada su svi bili gotovi ostalo im je još nekoliko “kamenčića” pa su odlučili napraviti i Hum. Kasnije je on postao najmanji grad na svijetu.
To je jedino logično objašnjenje jer kada obiđete sve istarske gradiće sva čarolija postaje stvarna, zato je to istina, a ne bajka. Evo, iz vremena divova i bajki, Istra je pripremljena za Vašeg “kućnog ljubimca”. I bolje da nemate automobil širine 200 cm, jer udobnije ćete IstraŽivati s užim, a godina starosti nije bitna.
