Zašto se Krist sa svom žestinom obara na licemjerje? “Jao vama, licemjeri, vi ste nalik obijeljenim grobovima. Izvana su lijepi, a iznutra su puni smrada i mrtvačkih kostiju!”
Licemjer nije šaljiv tip. Objeljivanje groba i građenje dobre fasade posao je pun pomnje i umijeća. Da bi se zavaralo cijelo društvo, potrebno je paziti na svaki detalj. Na svaku riječ. Gestu. Komadić odjeće. Izgrađivanje lažnog profila ne ide za rukom naivnima i opuštenima. Kako pomoći licemjeru? Očito, mora se uzeti u ruke malj. Mora se uzeti dvosjekli, oštar mač i skidati sloj po sloj. Licemjer to ne može nikako učiniti sam. On je već toliko zauzet izgradnjom vanjštine da je iznutra potpuno nemoćan. Kristove riječi, teške kao malj, najveće su milosrđe za licemjere. Prokazujući i rušeći lažnu sliku, omogućuje se licemjeru da dođe k sebi, da zađe u svoju nemoćnu nutrinu i krene iznova. “Tko se ne rodi nanovo, odozgor, neće vidjeti kraljevstva Božjega.” “Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko!”
Psiholozi tvrde da stalna gluma i namještanje dolaze iz nedostatka samopouzdanja. Jer čovjek nema u sebi ničeg sigurnog, hvata se za ono izvanjsko: za mišljenje ljudi, dobar dojam, ugled, vlast, društvenu poziciju. Ajme! Za Kristovo oko i samopouzdanje je iluzija. Onaj farizej se u Hramu uzdao u sebe da je pravedan, a zapravo je bio nepodnošljivi licemjer. Kada se čovjek potpuno razgoli i ugleda sebe u svojoj nemoći i bijedi, kao onaj desni razbojnik, tada se može pouzdati u Onoga koji jest. Može iskreno reći: “Sjeti me se, Gospodine!”
Kristov napad na licemjere općeg je karaktera. Svima nam, spontano, dolazi da raskrinkavamo licemjere. Sva je svjetska književnost obilježena tim tonom. Recimo, Gospoda Glembajevi, Škrtac. Svima nam je mrsko licemjerje, ali smo, nažalost, debelo priljubljeni uz vlastito. Njega uglavnom ne zamjećujemo. Toliko nam priraste uz dušu i kožu da nam postaje kao druga narav. Vidimo sebe onakvima kakvu smo sliku izgradili o sebi, a ne kakvi stvarno jesmo. Ajme nama! Zato nam je od velike koristi kada ga ljudi prokazuju, a najveća nam je korist kada ga sami Bog liječi. Ljudsko prokazivanje može nas i dalje ostaviti praznima i dovesti do očaja, a Božje liječenje nas ispunja nadom.
Kristovo napadanje licemjera zapravo je poziv da se otvorimo Njemu, povjerujemo Njemu, zazovemo Njegovo Ime. U onoj prispodobi o farizeju i cariniku bačen je izazov. Carinik je otišao kući opravdan jer je zazvao milosrđe. On je riješen. To je zapravo poziv farizeju da krene istim putem. Kod Krista nema pristranosti. Došao je sve ljude spasiti. Najteže ide s licemjerima, ali ima nade. Ako netko dobro navučen, s nekoliko slojeva odjeće, uđe u vruću prostoriju, spontano se razodijeva. Tako je i sa srcem. Kada milost Kristova zagrije srce, čovjek spontano skida sve maske koje je izgradio.
Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Gospodine, smiluj se!
Preuzeto s YouTube kanala: Hitna Pomoć za nemirne
Link:
https://youtube.com/@hitnapomoczanemirne7345?si=DtSIiTuSiKnmZGaM
