Današnji klinci odnosno mladci rijetko su, ako i ikad, koristili autostop. Razloga je mnogo zašto se u samo par desetljeća toliko ta praksa promijenila. Nekad je autostop u Hrvatskoj bio dosta uobičajen, pogotovo 70-ih, 80-ih i 90-ih.
Danas ga gotovo i nema, a razlozi su kombinacija društvenih i praktičnih promjena. Pokušali smo doznati koji su glavni razlozi, jer se radi o značajnoj društvenoj promjeni. ChatGPT je prilično precizno sažeo glavne razloge takvih promjena. Prvo naglašava da su ljudi su postali oprezniji, i vozači i stoperi. Povećana medijska prisutnost priča o kriminalu i nesrećama vezanim uz autostop stvorila je dojam da je opasno ići s nepoznatima.
Nadalje, došlo je do promjena navika u putovanju. Nekada su mladi, studenti i putnici često koristili stop kao jedini besplatan način putovanja. Danas postoje jeftiniji autobusi, vlakovi, BlaBlaCar i niskobudžetne aviokompanije, pa je lakše i sigurnije naći prijevoz.
Došlo je i do društvenih promjena. Mentalitet se promijenio – danas ljudi više cijene privatnost i sigurnost. Na cestama ima više automobila, pa mladi ranije dolaze do vlastitog prijevoza.
Sljedeći uzrok nestanka autostopiranja ChatGPT vidi u poboljšanju cestovne infrastrukture. Autoceste su postale dominantne, a tamo je stajanje zabranjeno i vrlo opasno. Nekad su magistralne ceste i lokalne ceste bile pune stopera jer se putovalo sporije i zaustavljanje je bilo jednostavnije.
Konačno, autostop je nekad bio dio “romantične” i buntovne kulture mladih (hipiji, putovanja po Jugi, avanturizam). Danas to više nije “cool”, nego zastarjelo i riskantno. Ukratko – autostop nije nestao zato što su ljudi prestali biti solidarni, nego zato što je promjena načina putovanja i osjećaj nesigurnosti potisnuo tu praksu.
Zatražili smo da nam pokuša usporediti autostop nekad i danas. Evo kako je to napravio.
🚏 Autostop u Jugoslaviji 70-ih i 80-ih
Tko je stopirao? Uglavnom studenti, mladi, vojnici na dopustu, ali i strani turisti (posebno Česi, Poljaci i Nijemci). Kako je to izgledalo? Ljudi bi stajali uz magistralu ili glavne ceste, s podignutim palcem ili kartonom na kojem piše destinacija (“Zagreb”, “Split”…). Atmosfera: Stop je bio normalan i prihvaćen. Vozači su često rado stajali, čak se natjecali tko će pomoći mladima ili turistima. Sigurnost: Iako nije bilo bez rizika, opasnosti se puno manje naglašavalo. Društvena klima bila je drugačija – ljudi su se više međusobno pouzdavali. Tempo putovanja: Ceste su bile sporije, vozilo se kroz sela i gradiće pa je bilo prirodno stati nekome.
🚗 Autostop u Hrvatskoj danas
Tko stopira? Gotovo nitko – eventualno poneki stranac avanturist ili netko iz manjih mjesta bez prijevoza. Kako to izgleda? Rijetko se viđa uz cestu, a ako i da, vozači rijetko staju. Autoceste dominiraju, a tamo je stajanje zabranjeno i opasno. Atmosfera: Ljudi su puno oprezniji. Postoji strah i nepovjerenje, s obje strane – vozači se boje koga će primiti, stoperi se boje tko će ih voziti. Sigurnost: Mediji i društvo naglašavaju opasnosti putovanja s nepoznatima. Osim toga, danas postoje alternative (BlaBlaCar, jeftini autobusi, low-cost letovi). Tempo putovanja: Sve je brže – ljudi žure, manje se staje, manje se putuje po starim cestama gdje je stop funkcionirao.
👉 Ukratko:
Nekad je autostop bio normalan, romantičan i društveno prihvaćen način putovanja. Danas je autostop egzotičan i gotovo nestao, zamijenjen modernim, sigurnijim i jeftinijim opcijama prijevoza.
Zatražili smo ChatGPT da nam opiše jedno tipično autostopersko putovanje nekada i danas. Odgovori su vrlo zanimljivi.
📍 Ljeto 1978. – magistrala kod Karlovca
Mladi student iz Osijeka s ruksakom na ramenu stoji uz cestu. Ima karton na kojem piše “SPLIT”. Sunce peče, ali on se smješka – zna da neće čekati dugo. Prva Zastava 101 već usporava, vozač otvara prozor i pita: “Kamo ideš, momak?” – “Split!” – “Uskoči, i ja idem do Zadra!”. Na stražnjem sjedalu već sjede još dva stopera, stranci iz Poljske. Svi se smiju, dijele sendviče i cigarete, a vozač priča viceve. Put traje satima, ali nitko ne žuri. Stoper stiže na more, upoznava nove ljude i sve to doživi kao avanturu i slobodu.
📍 Ljeto 2025. – ulaz na autocestu kod Karlovca
Mladić s ruksakom stoji kraj rampe. Drži natpis “SPLIT”, ali automobili prolaze bez zaustavljanja. Ljudi ga promatraju u čudu, neki čak i s nelagodom. Policija ga ubrzo upozorava da ne smije stajati uz autocestu. Nakon dva sata bezuspješnog čekanja, vadi mobitel i otvara aplikaciju – BlaBlaCar. U roku od pet minuta nađe vozača koji ide za Split za 20 eura. Sjedne u udoban auto, svi šute i slušaju glazbu. Stiže brže nego ikad, ali bez priča, smijeha i slučajnih poznanstava. Putovanje je sigurno i praktično, ali nema onog osjećaja “avanture”.
