“Ne opijajte se vinom, nego – punite se Duhom!” – kaže sv. Pavao (Ef 5,18). Knjiga Otkrivenja govori o nekom drukčijem opijanju. Babilon vinom gnjeva i bluda opija sve narode. Opija ih svojom moću. Babilon je tadašnji Rim. Sila. Imperij. Mi isto kažemo za ljude koje zanese vlast da su opijeni moću.
Od svih pijanstava zasigurno je opijenost moću najdublja i najraširenija. Toliko je to pijanstvo jako da je pravo čudo da čovječanstvo uopće postoji – posebno danas, kad su sredstva uništavanja ljudi toliko moćna. Izaija kaže: “Zemlja će zateturati poput pijanca!” (Iz 24,20). Toliko je na njoj moćnih pijanaca da se sve ljulja. Meša Selimović u romanu Tvrđava jetkim je perom do u tančine opisao narav te opijenosti. I njega je samoga moć bila opila, pa se s visoka na nj oborila, tako da ju je vidio iznutra i izvana.
Znamo da se običnim pijancima nije lako zaustaviti. Ide se do smrti. Tako je i s opijenošću bogatstvom, bludom, kockom, pornografijom i čim sve ne. Općenito govoreći, pijanstvo nas zatvara u naš svijet i čini agresivnima i zahtjevnima prema drugima. Opijenost moću prednjači u svim tim izopačenostima. Njezina je pogubnost u neprimjetljivosti. Vraškoj čistoći. Zakamufliranosti u plemenite ciljeve. Ljudskoj logici. Nužnosti. Društvenoj ljestvici. Tko za sebe može reći da nije već pijanac od moći? Niti jedan pravi pijanac ne priznaje ni sebi ni drugima da je pijanac.
Muž opijen moću gazi ženu i djecu. I žena koju moć opije sve živo guši i ponižava. I tako je na svim razinama. U državama, poduzećima, udrugama, strankama, vjerskim institucijama – gdje nije? Zemlja se tetura!
Vrag je htio i Krista opiti moću. On je odbio tu čašu. Ispio je onu getsemansku i kalvarijsku. Pogled na Njega, raspetoga, zorno nam pokazuje što bližnjima čini naša volja za moću (Nietzsche).
Kad sv. Petar poziva kršćane da budu trijezni, možemo to slobodno proširiti i na opasnost moći. Čaša gnjeva i bluda kojom Babilon opija narode stalno nam je pred usnama. Sv. Luka je zabilježio da je vrag Krista, nakon trostruke kušnje – od kojih je kušnja moći bila na vrhu – pustio na miru do druge prilike! Nekada to tumačimo da se odnosi na čas muke. Ipak, mogla je “druga prilika” biti čim je napravio prvo čudo ili vidio zadivljenost prvih slušatelja. Vrag mu je nudio kraljevstvo. I narod mu je isto nudio kraljevstvo nakon umnažanja kruhova u Kafarnaumu. Ponuda je bila toliko moćna da je morao bježati u goru i biti sam. Vraga je morao stalno ušutkivati. Stalno je morao biti s Ocem i puštati moć Duha Svetoga da ga nosi.
Na kraju je svojim učenicima obećao moć Duha Svetoga. Silu odozgor. Sv. Pavao nas potiče da se opijamo Duhom Svetim. Sila silu izgoni! Poznata je ona pustinjskih otaca: “Sinko, ako ti je povjerena neka vlast, vrši je izvana, a iznutra se smatraj slugom svima i gorim od svih!” Komu je to moguće bez Sile odozgor? Nikome! Već su stari Grci govorili: “Svatko tko ima neku vlast nužno je zloupotrebljava!”
Ne opijajte se moću, nego punite se Duhom! “Ako dakle vi, premda zli, znate dobrima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga zaištu!” (Lk 11,13)
Šimun Antunovski
