Teško nam je zamisliti što to znači imati u sebi dar Duha Svetoga – mudrosti – ili neki drugi od sedam darova. Puno nam je lakše zamisliti kako je živjeti bez toga dara. Zamislimo jedan dan bez mudrosti. Zamislimo da se ujutro ustanemo i počnemo sve raditi besmisleno, bezvezno, glupo i tako redom (Kafkin horor s jutarnjom preobrazbom u kukca mnogo je slabiji!).
U što bi se pretvorio naš život samo u jednom danu? A možemo zamisliti kakav bi naš dan bio bez razuma. Nerazuman. A bez snage? Ne bismo imali snage prihvaćati svoj križ. Ne bismo imali snage prihvaćati mane drugih. Pucali bismo po svim šavovima. Možda bismo nekoga i ubili? Masakrirali? A bez savjeta? A bez znanja? Recimo da živimo, a da ništa ne znamo o Božjim zapovijedima, o moralnim pravilima, o povijesti, ljudima, općenito o životu – u što bi se pretvorio naš život?
A bez pobožnosti? Mnogi žive bez pobožnosti i možemo vidjeti u što se pretvaraju njihovi životi. Nikada ne mole. Vrte se u začaranom krugu ovoga svijeta. Boli glava! Koje beznađe! Bez straha Božjega? Kada bi netko izgubio strah Božji, kao ništa bi prevario supružnika, napustio djecu, lagao, krao – i tako do beskraja. Do pakla.
Problem je što nam se uvijek čini da se to može događati drugima, a ne nama, jer mi smo posebni. A nismo. Obični smo. Slični smo drugim ljudima. Bez darova Duha Svetoga tonemo u bezdan. Jedan redak pjesme Duhu Svetome kaže: Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu. Nije to bajka. To je stvarnost. Taj je redak nastao iz dubokoga iskustva čovjeka koji je živio bez darova Duha Svetoga.
Nitko ne može zanijekati činjenicu da je lijepo živjeti s mudrošću, znanjem, jakošću, savjetom, razumom, pobožnošću i strahom Božjim. Život nije jelo i piće. Odjeća i obuća. On je sila duha. A time i sila Duha Svetoga – Životvorca.
Kao što je tonjenje u bezdan život bez tih darova, tako nema kraja ni put ispunjenja tim istim darovima. Nitko ne može sada reći da ne treba još mudrosti, razuma i tako redom. Svi smo u deficitu. I sve nas gore rečeno goni da molimo Duha Svetoga da nas neprestano ispunja Svojim darovima.
HIMAN DUHU SVETOME (9. stoljeće)
O, dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika. Poteci višnjom milosti, u grudi, štono stvori ih.
Ti nazivaš se tješitelj, Blagodat Boga svevišnjeg. Studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ. Ti prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan Ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju. U nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj. Ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.
Daj, Oca da upoznamo i Krista, Sina njegova, i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj. Amen
(Šimun Antunovski)
