Jedan od navedenih ciljeva carinske ofenzive Trumpove administracije je vratiti radna mjesta u proizvodnji u Sjedinjene Države, donosi Felix Richter za www.statista.com. Ali je li to moguće ili čak poželjno u današnje vrijeme, kada je velika većina američkih radnika odavno prešla s ručnog rada na poslove temeljene na znanju u uslužnom sektoru? Nedavna istraživanja pokazala su da Amerikanci imaju malo interesa za povratak na radna mjesta u tvornicama, a čak i da jesu, njihovi zahtjevi za plaćama onemogućili bi američkim tvrtkama da budu profitabilne.
Iako je važno zadržati dio proizvodnje u zemlji kako bi se održala njezina industrijska baza, osobito u visokotehnološkim sektorima i industrijama povezanim s obranom, vraćanje sata unatrag na masovnu proizvodnju bilo čega, od tekstila do potrošačkih tehnoloških proizvoda, čini se kao korak unatrag. Na kraju krajeva, Sjedinjene Države su desetljećima profitirale od jeftine prekomorske radne snage, jer je to pomoglo američkim tvrtkama da povećaju svoj profit dok su cijene robe široke potrošnje bile niske. Štoviše, outsourcing proizvodnje omogućio je zemlji i njezinim radnicima da prijeđu s niskoplaćenog ručnog rada na bolje plaćene poslove u uslužnom sektoru zemlje koji cvjeta.
Ekonomska povijest je pokazala da se, kako se zemlja razvija, razvija i njen uslužni sektor. To svakako vrijedi za Sjedinjene Države, jednu od najrazvijenijih zemalja na svijetu i svakako uslužnu ekonomiju. Prema američkom Zavodu za statistiku rada, privatni poslovi u pružanju usluga čine više od 70 posto nepoljoprivrednih platnih spiskova u zemlji, dok poslovi u proizvodnji robe čine manje od 15 posto radnih mjesta.
Kao što naš grafikon pokazuje, udio radnih mjesta u proizvodnji u ukupnoj zaposlenosti u SAD-u postupno je pao s više od 30 posto u 1950. na samo 8 posto u 2024. Zanimljivo je da se proizvodnja stabilizirala na ovoj niskoj razini, s udjelom ukupne zaposlenosti koji se smanjio s 8,9 na 8,0 posto između 2010. i 2024., nakon pada s gotovo 15 na 8,9 posto u prethodnih 15 godina. Na kraju prošle godine u SAD-u je bilo 12,8 milijuna radnih mjesta u proizvodnji u usporedbi sa 114 milijuna privatnih poslova u pružanju usluga.
Dva su glavna razloga za ovu dugoročnu promjenu: povećanje produktivnosti i globalizacija. Kako su kapital i roba počeli slobodno teći preko granica, postalo je jeftinije proizvoditi robu u dijelovima svijeta s nižim troškovima rada i uvoziti je. Ovo je način na koji su se Sjedinjene Države postupno udaljavale od proizvodnje robe i kako je Kina postala svjetsko proizvodno središte, proizvodeći sve, od pametnih telefona do televizora.
