Pazinčica, „Potok“ mu je narodno ime, i nije duži od 20 kilometara. Teče prema Pazinu preko glatkih stijena i stvara atmosferu brze bujične rijeke. Dolaskom pred pazinsku stijenu, jamu, ponire. „Potok“ postaje ponornica. To je Pazinska jama.
Odmah iza impozantnog ždrijela ponora koje je inspiriralo Vladimira Nazora i Charlesa Yriartea i Dantea i Julesa Verna, formirana je duga dvorana s velikim jamskim jezerom Martelovim, koje je sifonom spojeno s Mitrovim jezerom. Sva ta voda vjerojatno ide prema izvorima na istočnom i južnom dijelu istarskog poluotoka u Rašu i Uvali Blaz.
Pazinska jama je speleološki objekt poligenetskog tipa. Uslojeni gornjokredni vapnenci, zahvaćeni velikim pukotinama pravca SZ-JI, stvorili su tektonsku predispoziciju stvaranju same jame i završnog kanjona Pazinčice. Jednom otvoreni prolaz u podzemlje kasnijim je djelovanjem vode proširivan i oblikovan sve do danas
Najveća se poplava u jami dogodila 1896. Zabilježio ju je E. A. Martel, poznati francuski speleolog. Voda je u jami tada došla do 30 metara ispod zidina Kaštela. Posljednje velike poplave dogodile su se 1964. i 1993.
A što je istina?
U davnini, kad su u Istri s ljudima živjeli i divovi, na sjeveru su se Istre prostirala ogromna jezera i močvare. Južno nije bilo ni potoka ni vrela pa ljudi zamoliše diva Bana Dragonju da im pomogne natopiti zemlju. Dragonja upregne ogromne volove u plug i zaore od jezera prema moru. Kad je prvom brazdom doveo vodu do mora, nastala je rijeka koju je div nazvao po sebi, Dragonja. Sutradan je izorao drugu brazdu, stvorivši tako novu rijeku kojoj je dao ime po ženi Mirni.
Kad je orući treću brazdu došao pod zidine pazinskog Kaštela, s prozora ga stane zadirkivati žena pazinskog kapetana. Ruga mu se ona da plitko ore i da mu je brazda kriva. Ban Dragonja se jako uvrijedi i volove potjera unatrag. Nedovršenom brazdom pokulja voda i stade plaviti pazinsku kotlinu. Pazinci stadu zapomagati, plakati i moliti Dragonju da ih spasi pogibelji. Smiluje im se Ban Dragonja i udre nogom o zemlju, taman ispod litice na kojoj se uzdizao kaštel. Uz strašnu huku zemlja stade propadati, otvori se od udarca ogromna jama i proguta svu onu vodu. Tako je umjesto treće rijeke nastala vijugava rječica Pazinčica čija se voda i dan danas netragom gubi u vrletnoj Pazinskoj jami.
Tako i bi.
